Ana Naletilić je profesorica je engleskog i hrvatkog jezika, a radi i kao prevoditeljica. Kandidatkinja je HRS-a na predstojećim izborima za ZHŽ. Zašto se uključila u politiku, koji su prijedlozi da popravljanje stanja u obrazovanju, kako spriječiti zapošljavanje podobnih i poslušnih samo su neka od pitanja na koje možete pročitati zanimljive odgovore ove mlade profesorice koja, kako i sama kaže, nema iskustva u politici, ali ima entuzijazma i volje da učini nešto korisno za svoj grad i županiju.
Zašto se jedna profesorica odlučila upustiti u politiku i zašto baš HRS?
"Već sam neko vrijeme razmišljala o tome da želim postati politički aktivna (ili barem politički osviještena), ali nije bilo stranke s čijim sam se idejama makar približno slagala.
HRS mi se svidio zato što se radi o stranci koja ima želju i volju da stvarno promijeni nešto u našoj zajednici, i ne polazi od maglovitih, općenitih obećanja, nego od malih, ali ostvarivih ciljeva."
Što vi mislite o obrazovanju u ZHŽ, što je dobro, što loše, kako popraviti, prijedlozi? Kakav je plan HRS-a po pitanju obrazovanja u ZHŽ-u?
"Obrazovanje u našoj županiji je pacijent na umoru već godinama. Svi koji su na neki način povezani sa školstvom, bilo kao prosvjetni radnici, bilo kao roditelji školaraca, imaju svoje predodžbe i ideje o tome što ne valja i kako bi se to moglo popraviti, ali sve, nažalost, ostane na razini prijedloga. Proguravaju se neke, blago rečeno, čudne ideje, tipa devetogodišnjeg osnovnog školovanja, ideja koju nitko, pa ni sama ministrica obrazovanja, ne zna ni objasniti niti opravdati. Srednja škola je u dosta stvari izgubila pravac, pa tako gimnazija služi tome da se kasnije upiše fakultet (ili da se netko hvali da mu dijete nije "strukovnjak"), a strukovne škole već odavno ne stvaraju dobre buduće radnike – već godinama ti učenici nemaju mogućnosti ni odraditi praktičnu nastavu kako treba, i tako naučiti svoj posao.
Možda jedina dobra stvar u prosvjeti su nastavnici koji se usprkos lošim uvjetima rada i slabim plaćama trude svoj posao raditi kako treba, rade ga s ljubavlju i svoje znanje prenose novim naraštajima.
Prijedlozi bi bili: ukidanje devetogodišnjeg osnovnog školovanja, koje je jednostavno besmisleno, a što se tiče srednjeg školstva, upisne kvote i u gimnazije i strukovne škole prilagoditi potrebama tržišta rada, tako da se ne školuje mnoštvo mladih koji će za nekoliko godina biti nezaposleni, ili pak studirati na fakultetu koji na tržištu rada nije potreban.
Nužno je da u školskim odborima budu ljudi iz struke, a ne politički poslušniki. Ti odbori trebaju biti sastavljeni od stručnih ljudi koji će znati nositi se s izazovima, a ne od nesposobnih proletera kojima nije važno kakve će osobe jednom postati učenici koji se obrazuju u njihovim školama. Također smatram da je vrlo važno profesionalizirati ulogu predsjednika udruge sindikata u školstvu, kako bi se onemogućilo uplitanje političkih struktura u rad prosvjetnih djelatnika."
Tvrdite da se upošljavaju poslušni i podobni, a ne obrazovani i stručni. Je li tako samo u školstvu ili je tako i drugdje?
"To je slučaj, nažalost, u većini sektora, da ne izdvajamo samo školstvo. Dakako, postoje rijetki pojedinci koji su se zaposlili zahvaljujući svome znanju i vještinama, ali većina radnih mjesta kod nas se ipak popunjava "vezama i vezicama". Moramo iskorijeniti nepotizam i korupcija, jer ako se nastavi dosadašnja praksa zapošljavanja političkih poslušnika a ne stručnih i sposobnih ljudi, ova zemlja neće napredovati ni u kojem smislu. "
Inzistirate na ukidanju privilegija političarima, deprofesionalizaciji zastupnika u skupštinama. To su ipak premale uštede, očigledno treba smanjivati javnu upravu. Kakav je vaš stav oko toga?
"Zamisao o smanjivanju javne uprave prisutna je već neko vrijeme, ali nitko nema hrabrosti da je ostvari, jer bi to zapravo podrazumijevalo popriličan broj otkaza među državnim službenicima. Rez se mora jednom izvesti: to ne moraju nužno biti masovni otkazi, već ranija umirovljenja u kombinaciji s (nažalost) neizbježnim otkazima. Zapošljavano je previše ljudi na tim radnim mjestima, po troje-četvero za posao koji bi mogla obavljati jedna osoba; čak su se i izmišljala radna mjesta za se nekoga "smjesti", i zato jesmo tu gdje jesmo."
Sve više mladih Vaših godina odlazi u inozemstvo. Kakav je Vaš komentar, kako to spriječiti?
"Mladi ne bi odlazili da ima budućnosti: radnih mjesta i svega ostaloga što je potrebno da se pristojno živi. Kad bi vlasti imale volje da razvijaju industriju, i gospodarstvo općenito, bilo bi i više radnih mjesta, i mladi ne bi morali postajati gastarbajteri kao njihova rodbina u nedavnoj prošlosti."
Kakav je život mladih u ŽZH? Koliko im lokalna vlast posvećuje pozornosti?
"Život mladih u našoj županiji baš i nije bajan. Još se mogu smatrati sretnima oni koji imaju nekakav posao, a da su zadovoljni i ispunjeni svojim poslom mogu se pohvaliti samo rijetki. Nezaposlene mlade osobe za lokalnu su vlast problem, a ne potencijal, jer nitko jednostavno ne zna što da radi s njima, a vrijeme prolazi, mladi tonu u besperspektivnost, i umjesto da mogu biti ponosni građani i radnici i pomagati svojim roditeljima, moraju im biti "na grbači"."
Što bi za Vas predstavljalo uspjeh na izborima?
"Nezahvalno je prognozirati rezultate. Od nas na ovogodišnjim izborima očekujem uspjeh u skladu s "mladošću" naše stranke: barem jedno mjesto u Županijskoj skupštini. Ostaje nam da čekamo 12. listopada i vidimo kome su birači naklonjeni."
Slogan HRS-a je Naš cilj nije vladati, nego društvo učiniti boljim. Na koji način?
"Mi nismo samo politička organizacija, već skupina pojedinaca koji žele svojim znanjem i radom pridonijeti zajednici u kojoj žive, i to počevši s malim koracima, bez bombastičnih (neispunjenih i neispunjivih) obećanja. Ići ćemo korak po korak i ispunjavati realistične ciljeve, a ne obećavati "kule u oblacima" koje su dosadašnjih godina netragom nestajale čim bi izbori prošli. Ova stranka želi pokrenuti promjene, ali potreban nam je vjetar u jedra. Stoga, svi koji imaju povjerenja u nas i žele živjeti u boljem svijetu, neka glasuju za HRS. Sigurno se nećete pokajati."
