Slučaj Mirkec: "Bando, gori ste od partizana!"

Malo je osoba poput njega. Kada nitko nije imao hrabrosti reći političarima ovog "srednje razvijenog" grada u srcu Hercegovine Širokog Brijega on je govorio umjesto 90% njegovih sugrađana.

Govorio je riječnikom kojeg su razumjeli svi normalni ljudi, bio školovaniji od većine koji upravljaju ovim gradom. Obišao je više svijeta nego oni mogu zamisliti i sanjati. Upoznao je mnoge svjetske kulture i običaje, ali je ostao i dalje dosljedan sebi i svom životu.

Poznavao je i tečno govorio tri strana jezika. Mogao je živjeti gdje je god htio, ali ostao je dosljedan svom Širokom Brijegu i svom narodu.

To sve pišem iz razloga jer ove sadašnje i dosadašnje štetočine koje su upravljale ili upravljaju Širokim Brojegom ni svoj vlastiti jezik nisu u stanju tečno govoriti. A najduža relacija koju su posjetili je "seoski dernek", isključivo na užem području Hercegovine.

Mirko Rotim od milja zvani Mirkec često bi znao reći "Sve je moje" - i nikada to Vlast nije mogla shvatiti što je time htio reći jer oni su mislili da je sve njihovo, ali nisu shvatili da kada bi to rekao kako je govorio u ime naroda kako je sve to naše, svih nas a ne pojedinaca.

Istina, kada bi vidio političara u nekom skupom autu ili spominjao neku veliku firmu koja je nastala na sumnjiv način, s razlogom je kazao " Sve je to moje", jer većina tih osoba koje vozikaju to skupo vozilo ili imaju neku veću firmu sigurno nisu sve to stekli legalno, nego otimajući i krađom od svojih sugrađana, tako da je s razlogom izgovarao kako je sve to naše, a ne njihovo.

Izgleda kako im je postao smetnja pred nadolazeće izbore te kako su počeli shvaćati njegove riječi i riječi naroda koji ovdje živi i koji s njim mišljenje djeli. Odlučili su ga skloniti s ulica našeg gradića koji je puno toga, samo ne Grad za koji se predstavlja i kako ih ne bi više razotkrivao iako su već davno razotkriveni.

Nikada nikome od običnog naroda nije uputio neku ružnu riječ, štoviše, sa svakim je susretljiv i nitko nikada nije rekao bilo kakvu ružnu riječ o njemu, tko je poželio s njim razgovarati mogao je. Živio je život kakav je on želio, a ne kakav mu je netko nametao i zbog toga je poseban. On je čovjek.

Policajci Širokog Brijega, ako se imalo smatrate ljudima, i razumjete da ti isti ljudi, vaši sugrađani za koje mislite kako bi vas trebali poštivati zbog vaših uniformi i posla kojeg obavljate štiteći ih od kriminala i kriminalaca rađe provodite zakon i radite svoj posao za što ste i plaćeni i u neke ustanove vodite Miru, Vinka, Zdenka i ostale štetočine koje su toliko uništile naše dostojanstvo i ubile svaki pojam poštenog naroda do te mjere da ni "atomska bomba" to sve stoljećima ne bi raščistila.