U modernom demokratskom društvu, kao što je društvo zapadne Europe, važe pravila i vrijednosti, koje kod nas ne funkcioniraju. Da bi se postalo direktorom jedne firme, ustanove ili slično, pojedinac u razvijenom demokratskom društvu zapada mora proći trnovit put. Najprije se treba školovati u najprestižnijim školama, potom sveučilištima, te nakon toga specijalizirati se dug niz godina u radnom okruženju gdje je „brušenje“ struke za koju se pojedinac mukotrpno školovao, osnovni i jedini uvjet da bi negdje nakon četrdesete godine dobio svoje zasluženo mjesto.
Bilo na funkciji šefa proizvodnog pogona, izvršnog direktora u firmi ili u najboljem slučaju direktora nekog osrednjeg poduzeća. To se smatra izuzetnim uspjehom i pojedinac koji to ostvari, u svojoj društvenoj sredini uspješan je i cijenjen čovjek. Ukratko to je čovjek koji je svojim radom, znanjem, stručnošću i upornošću dosegao „vrhunac“ svoje karijere i zaslužuje društveni ugled i strahopoštovanje.
Kada netko od takvih školovanih i usavršenih pojedinaca uspije doći na poziciju u općini ili državi, kada obnaša društvenu i političku važnu funkciju, radi se o uglednoj osobi, osobi koja je školovanjem i radom, pa potom i zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti stekla visoku reputaciju u društvu. Nitko takvoj reputaciji ne prigovara, jer svi znaju da ta osoba na tu funkciju nije došla slučajno. Za nju vrijedi pravilo-od trnja do zvijezda.
Cenovnik iz Kamenice - Po jajima do diplome
Kod nas, u našoj maloj sredini zadnjih godina vrijede sasvim druga pravila. Da bi se postalo direktorom jednog javnog poduzeća za to nije potrebna nikakva posebna izobrazba, znanje, prethodno radno iskustvo. Dovoljno je da završiš srednju školu, upišeš se u vladajuću stranku, politički se aktiviraš pri prikupljanju glasova na izborima dovodeći za ruku glasače. Uspjeh je zagarantiran. Kako se za tu funkciju po zakonu ipak traži visoka stručna sprema, zaslužnici vladajućih taj problem „riješe bez problema“.
Ekspresno se „pribavi“ fakultetska diploma i to sa privatnih sveučilišta u Ustiprači, Travniku, Bisće polju ili Kiseljaku. Dostava diplome je putem “brze pošte“, autobusom, ili na kućnu adresu. Nakon toga isti postaju direktori, savjetnici i druge društveno ugledne osobe.
Savjetnici nemaju ni punih 30 godina, direktori još i manje. Neki od njih imaju četrdesetak godina i obnašaju visoke političke funkcije i raspolažu sa velikim ovlastima. Kroje sudbinu svima nama. Odlučuju o nazivima ulica, primanjima u radni odnos nakon natječaja od čistačice, pa do direktora. Njihovi su svi nadzorni i upravni odbori. Od tih upravnih i nadzornih odbora primaju mjesečne naknade koje su poprilične s obzirom na uloženi rad i vrijeme.
Izokrenute vrijednosti
Ako ta osoba obnaša drugu po redu javnu funkciju u općini to je onda zavidan uspjeh, misli se na inozemstvo.Kod nas ta osoba nema svoju „školsku povijest“. U nekim zrelim godinama putem prijateljskih stranačko interesnih odnosa, “nekim čudom“, stvori se fakultetska diploma, dok ta osoba čitavo vrijeme ima politički angažman u svojoj sredini, daleko od tog sveučilišta. Kada je to sveučilište u blizini izvora mineralne vode uspjeh je zajamčen.Eto toliko…. što ćeš učiti, kad se diploma kupiti može.
