Što reći nakon sumornog oblačnog svitanja u ono nedjeljno izborno jutro, jutro koje su mnogi od nas dočekali na glasačkim mjestima, sa ciljem da damo svoj doprinos što pravednijim, demokratskijim i poštenijim lokalnim izborima? Iskreno se ponadah da će se teški oblaci malo razmaknuti, kako bi dopustili jutru da najavi izlazeće sunce, i propusti barem jednu zraku svijetlosti, pa da ta svijetlost na izborni dan svima nama pročisti savjest. Ali ne, nakon svega toga spusti se magla i obavi sve uokolo, točno do granice izbornog mjesta ni pedlja dalje!
Iz te guste magle prvo se pojaviše pokretni stranački stožeri, koji podmuklo provjeravaju tko su osobe u izbornom povjerenstvu, tko su neovisni promatrači i bi li ih se moglo nekako pridobit da samo na trenutak skrenu pozornost na nešto nevažno i sasvim drugo?
Vladajuća stranka je dobro organizirala kružnu logistiku, nabacali su pune jasle svega i svačega, nudili su i mene, nije da nisam bio gladan ali stvarno nisam mogao jesti, nešto me cijeli dan stezalo u grlu pa nisam mogao gutati. Kako me nebi stezalo kad sam se osjećao kao promatračka ovca koja nema pravo glasno blejati, a kamo li sprječavati nepravilnosti na glasačkom mjestu. Možda me tijekom dana ipak savladao umor, jer sam povremeno i u glasačima vidio poslušne ovce koje u redu idu prema toru, dok umorni pastiri čekaju na onom istom mjestu koje je jutarnja magla već obilježila za granicu. Doduše, pastiri nisu imali šibu u ruci, njihove su ovce pametne, dovoljno pametne da znaju kad se moraju pojaviti na glasačkom mjestu kako bi bile viđene.
Ništa nije bilo drugačije ni na ostalim izbornim mjestima, u Veljacima se otišlo u krajnost, netko je dopustio "narodnim pastirima", nakon otvaranja glasačkih kutija, ispravljati domaću zadaću svojim ovcama. Nije mogao baš svatko upamtiti redoslijed osmero dogovorenih kandidata, teško je bilo upamtiti njihove redne brojeve, pa su marljivi pastiri sve uredno ispravljali, tako da su njih osmero ravnopravno dobili maksimalni broj glasova.
Ja sam, jučer nakon napornog izbornog dana, prvi put izišao u grad na dogovorenu kavu sa svojim "Zaboravljenim", odmah me upitaše jesam li zamijetio da naši sugrađani iz HDZ-a ovih dana uopće ne proslavljaju pobjedu kao prije, i da skoro svi hodaju gradom pogurene glave i spuštenih ramena?
Meni je to ispalo smiješno, toliko smiješno da sam od smijeha razasuo šećer svuda po stolu oko šoljice s kavom. No, ubrzo se dogovorismo da promijeniti temu i da teret sramotne izborne pobjede prepustimo njima, neka ih taj njihov teret još više saginje i tare.
Iza toga me moji Zaboravljeni upoznaše s najnovijim aktivnostima krovne udruge Zaboravljenih branitelja, i planovima naše ljubuške podružnice koji nas očekuju sljedećih dana. Dogovoreno je ovaj put odlučnije krenuti u blokade graničnih prijelaza, i da se od Ljubušaka očekuje velika spremnost i odlučnost koju su pokazivali i do sada. Netko je predložio da na taj dan "B" svi nastojimo biti odjeveni u naše stare ratne odore, naravno, oni koji ne mogu sve kompletirati neka nastoje od nekoga posuditi. Tko zna, blokade mogu potrajati, noći su hladne, biti će nam potrebne i one naše stare vreće za spavanje.
Stoga, ovim putem pozivamo sve naše nekadašnje suborce, prijatelje i poznanike, koji još čuvaju dijelove spomenute ratne opreme, a nisu u mogućnosti sljedećih dana biti na blokadama neka nam istu posude i stave na raspolaganje!
