Bez obzira na male skupine izniklih mladih borova, tužno djeluju padine Buturovice, brda koje Ljubuški štiti od hladnih sjevernih vjetrova. Umjesto bujne borove kulture, prave tvornice kisika, podno najvišeg vrha Sitomira, nepune dvije i pol godine nakon požara, izvaljena vatrom uništena ili okljaštena debla strše u nebo. Kao da plaču.
Ne samo za poklonike ekologije, nego za svakoga tko voli lijepo, prizor je to koji proziva savjest pojedinaca, zajednice, društva… Zašto je morala nestati takva ljepota? Nestala je tridesetak godina stara kultura koja je bila na putu uspješne regeneracije krša na sjevernim padinama Buturovice, stvarajući od iglica humus, a time i plodno tlo za neke nove šumske kulture, svojstvene tom podneblju, u prvom redu jasen i hrast. Naravno, nema više ni dvaju jata jarebica kamenjarki koje su nastanjivale njezine rubove, iznikla je visoka trava na mjestima bogatijim zemljom, stvorila je uvjete za nove još razornije požare.
Zanimljivo je da šume štite ljude od požara, kad je ima, ona gori, a kada nema raslinja, vatra se širi poput munje, čemu je zoran primjer tragični požar na Kornatima u Hrvatskoj. Ako ljudi svojim djelovanjem na prirodu budu pažljivi, prostor će se regenerirati u sljedećih pedesetak godina.
