Pohlepa označava žeđ za što većim posjedovanjem uz bezobzirnost prema drugima i na njihovu štetu. Pohlepa se poklapa sa požudom, to je gotovo luđačka požuda, naročito suprotno ljubavi prema bližnjem, naročito prema siromašnima. Pohlepa i požuda prvenstveno teže prema materijalnim dobrima, ne mareći za opće, već za vlastito dobro. Ta vlastita samoljubna težnja prema materijalnom bogotstvu, većem položaju i moći u društvu kojem pripadaju Biblija opisuje kao najveće zlo, sjeme iz kojeg se rađa pohlepa, koja postaje najveći grijeh čovjeka.
Pohlepan čovjek iako ima normalan i pristojan život, ne oskudijeva u materijalnim stvarima, u njemu se rađa velika želja da priskrbi sebi što više materijalnih dobara i bogatstva, ne mareći za druge ili za opće dobro. Pohlepu je najbolje opisao Erich From, “Pohlepnik ima što bi bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno niti će biti zadovoljan, svaka je pohlepa mentalna i nema točke zasićenosti“.
Svjedoci smo da je naša mala ljubuška politička scena itekako zasićena pohlepnicima kojima nije dovoljno da iz politike crpe sredstva za normalan život. Oni iz politike hoće u što kraćem vremenu izvući sve, iako do ulaska u politiku nisu imali gotovo ništa. Najbolji primjer je dr Landeka, koji je sa najnovijim režiranjem afere zapošljavanja svoje supruge u Gimnaziju Ljubuški i to smjenom ravnatelja, pokušao zaokružiti svoju političku moć kadroviranja i na taj način biti jedan od najpohlepnijih političara. O tome govore profesori, nastavnici i mjesna javnost.
Pohlepna mladež HDZ BiH i drugih stranaka
Postavlja se opravdano pitanje kako jedan liječnik, koji je završio nesporno težak studij medicine, kojeg politika partije na vlasti šalje na specijalizaciju istodobno može biti predavač u Srednjoj strukovnoj školi u Ljubuškom, član Upravnog vijeća Doma zdravlja Ljubuški, zastupnik u Skupštini ZHŽ, član skupštinskih odbora itd. Funkcija napretek, materijalnih dobara koji se crpe iz toga također napretek. Politika partije HDZ BiH Ljubuški daje mu moć, a on je koristi bez točke zasićenosti, kako je to rekao veliki Eric From.
S jedne strane Landeka želi priskrbiti sve što mu stranka na vlasti pruža, ali u Domu zdravlja Ljubuški je poznat po tome što se borio da se djelatnicima ne isplate zakonom zajamčene naknade, zbog čega je dobio kritiku jedne časne sestre djelatnice Doma zdravlja.
Nije on jedini, slijede ga politički aktivisti tkzv. Mladeži, koji su bliži zrelim godinama. Vjerni vojnici partije dobijaju zasluge, pa tako nakon što dobiju podršku naroda na izborima odmah za nagradu dobiju direktorske pozicije, članstva u upravnim i nadzornim odborima na kojima se u pravilu ne pojavljuju previše.
Novčana nagrada je ona koja ih motivira, pokreće, rješava njihove egzistencijalne probleme. Pohlepa ih tjera nato da zaborave i one oko sebe, sa kojima su bili bliski i zajedno radili na projektima dobitka izbora (ubacivanjem, križanjem itd.). Za birače u toj igri nema mjesta, jer su oni svoju igru završili završetkom izbora. Tužna zbilja, nažalost istinita.
Tako je i Vedran Markotić za nagradu dobio nezakonito direktorsko mjesto u Parkovima i u njima ima visoku plaću i privilegije, prisutan je i u upravnim i nadzornim odborima, pa je pored urođene bahatosti isti postao i pohlepnik. I manje-više, moglo bi se nabrojiti mnogo njih iz partije na vlasti, koji su za razliku od prethodnika komunista pokazali znatno veću pohlepu.
Komunistima je ipak iznad materijalnih dobara bila bitnija ideologija, dok novim nasljednicima komunističke partije, koji se sada vole lažno dičiti hrvatstvom i katoličanstvom novac je religija.
Pohlepa, može se slobodno reći kao nikada je zahvatila tkivo i dušu ljubuških političara, koji se ne namjeravaju zaustaviti. Nemaju mjere u tome, što je protivno biblijskim shvaćanjem pohlepe kao najvećeg grijeha u čovjeka.
Pohlepu političke moći i požude za vladanjem pokazao je i Nevenko Barbarić, koji zbog svoje pohlepe ne želi prepustiti pozicije nikome unutar stranke. Pozicija da se bude načelnik, sa izuzetno lošim kadroviranjem i neuspjelom, prije svega, ekonomskom politikom punih 16 godina, prerasla je u patološku pohlepu sa dalekosežnim štetnim posljedicama po općinu Ljubuški, pa i županiju.
Naši političari ne uviđaju da su pretjerali u svemu, njihova samodopadnost tjera ih sve dalje i dalje. Nitko im nažalost to ne želi reći. Ili se ne usudi.
