Nećemo sada nikoga tjerati ni moliti da nam kaže, niti od koga iz ZHŽ-a tražiti podatke o posljednjih nekoliko godina i uplati sredstava za doprinose. Za takve stvari se ili šalju službeni dopisi ili vam odgovorni i glavni daju podatke na pladnju. U smjeru jedne od ovih opcija, nedavno je svakako u javnosti, u mediju bliskom trenutnoj vlasti, bilo govora o ovoj temi.
Županijski ministar financija se pohvalio da je u 2016. za doprinose uplaćeno skoro 24 milijuna maraka, od čega dio za stari dug koji je sada manji za 9,5 milijuna maraka. A doprinosi za prošlu godinu u iznosu od oko 14,5 milijuna su u cjelosti isplaćeni. Još jedan podatak za pohvalu kaže da je tijekom prošle godine dug na ime doprinosa smanjen na iznos glavnice od 20,865.254 KM. Dakle, skoro 21 milijun maraka duga za doprinose u županiji s proračunom od oko 65 milijuna KM. E sada, je li taj podatak za pohvalu, nismo baš sigurni ali tendencija pada duga svakako jest, priznat ćemo. Pogotovo kada ministar Kraljević kaže da je zbog duga postojala opasnost od blokade županijskog računa.
Jedna stvar koja je ponovno aktualizirala ovu temu jest sastanak premijera Federacije te ministrice financija i potpredsjednice vlade sa županijskim premijerima i ministrima financija. Federalna ministrica je na tom sastanku rekla da će i županije a na posljetku i općine prijeći na trezorski način plaćanja koji već upražnjava Federacija. A to znači da će se pratiti zaduženje, obveze i realizacije.
Druga bitna stvar koju Federalna ministrica ističe je da u slijedećih pet godina sve županije moraju riješiti deficit koji u ZHŽ-u nije nimalo mali. Ali bi također županije morale planirati proračune na način da se ne može stvarati više obveza nego prihoda. Ovo zadnje je logično. Na koji način netko može planirati više rashoda nego prihoda? Zar trebaju ministri naglašavati da je to nenormalno? No, kod nas je sve moguće. Ali posljednji podaci u ZHŽ-u kažu da je se odnekle našlo sredstava za isplatu dijela duga za doprinose. I ministar Kraljević kaže da su doprinosi za prošlu godinu isplaćeni.
Da se vratimo na to. Netko tko nije ekonomski potkovan, a želio bi znati, morao bi pitati. Pa pitamo se, kako je moguće da se za prošlu godinu isplate doprinosi a za pretprošlu se nisu isplatili?Ne samo to, kako je moguće da je prošla godina ne samo podmirena već je i dio staroga duga vraćen, a još je ostao dio duga, glavnica od oko 20 milijuna KM? Na koji način je taj dug uopće nastao, obzirom da se nije plaćao, i zašto se nije plaćao, a sada se plaća uredno i bez problema?
Imamo još pitanja. Ako je trenutni ministar Kraljević radio dobro i transparentno, a prema podacima koje sam iznosi barem u tom segmentu jest, gdje je griješio bivši ministar financija Luburić? Jer je očito da je griješio. A ako nije mogao Luburić raditi bolje ili nije znao, tko je za to kriv? I tko ga je postavio da bude ministar, nije razriješio te dužnosti te nagradio da nakon toga bude federalni zastupnik u parlamentu? Jer, nešto što može današnji kolega, njegov nasljednjik Kraljević, mogao je i on obzirom da se slika u ZHŽ-u što se tiče gospodarstva nije bitno promijenila. Pa nije valjda da se sadašnjem ministru tek posrećilo?!?
Da, da, znamo da je to mnogo pitanja. Ali, znamo i to da sva ova pitanja imaju jednostavne odgovore. I znamo i to da ih nećemo nikada dobiti. Prije ćemo dobiti oštar pogled, poneku psovku, prijetnju i ostvarenje prijetnje ili pokazni pravac prema vani. Zbog jezika koji, eto, samo pita.
