U Ljubuškom su izviđači oformljeni kao odred “Jure Galić - Veliki” 1954. godine među prvima u Jugoslaviji.
Glavni protagonisti za formiranje odreda bili su: Šahda Krehić, Rasim Tiro, Blago i Srećko Brkić, Sveto Trhulja, Ajša Sadiković, Vlado Spajić, Dulo Alendar, Mile Kondža, Ferica Sadiković, Halid Sadiković.
Odred je učestvovao u svim važnijim akcijama kako lokalnog karaktera u Ljubuškom tako i na svim nivoima izviđačke organizacije. Prva veca akcija je bila II smotra izviđača Jugoslavije na Palama 1957 godine gdje je ljubuški odred učestvovao u jednoj zajedničkoj jedinici sa izviđačima iz Čapljine u kojoj su bili Izet Catrnja kao vođa jedinice te Jozo Repar, Mahić Sead, Vlado Tripić, Duško Ijačić i Ševko Bostandžić.
Prvi starješina odreda bila je Šahda Krehić, da bi tu funkciju kasnije obavljali Rasim Tiro, Mile Kondža, Dulo Jakić, Ćazim Mušić i Dulo Alendar.
Došavši na čelo odreda Dulo je vršio i funkciju predsjednika općinskog komiteta SO omladine u Ljubuškom. Objedinio je ove dvije funkcije i radi finansiranja i radi omasovljenja odreda. Potom Dulo radi na formiranju odreda u Stocu, čiji je prvi starješina bio Beca Meho, zatim odreda u Grudama gdje je prvi starješina bio Mikulić Stipe.
Od 1963 godine poceo je procvat ljubuških izviđača, tako da matični odred broji preko 400 izviđača, planinki, poletaraca i pčelica. Formiraju se samostalne čete u Vitini na čelu sa Zlatkom Borasom te ceta u Klobuku.
Radi svoje aktivnosti odred dobija odlikovanje “partizanski” što predstavlja vrhunac aktivnosti jednog odreda.
Nekoliko izvidaca dobilo je naziv “partizan-izviđač” kao Mirso Mesihović, Miro Granić, Omer Mesihović, Vlado Spajić, Dulo Alendar, Mediha Alendar, Jadranka Dedić, Azra Konjhodžić, Miro Hrstić, Hamo Mujkić.
Vrhunac svih aktivnosti bila je organizacija tabora “Bratstvo i jedinstvo” na Kravici i festival na tvrđavi Herceg Stjepan 1968 godine.
Tu su učestvovali odredi iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore sa 25oo izviđača.
Radi svi ovih aktivnosti Dulo Alendar postaje član Izvršnog odbora Saveza izviđača Bosne i Hercegovine, Odred “Jure Galic Veliki” postaje prepoznatljiv pa učestvuje na Smotri izviđača Jugoslavije na Fruškoj gori, gdje su ljubuški izviđači osvojili znatan broj prvih mjesta u podizanju šatora, orjentaciji te polaganju za zvanje “partizanski kurir”.
Vrlo je značajno napomenuti da je inicijativa za formiranje bratskog odreda potekla upravo iz Ljubuškog pa je nastao “bratski odred” sa izviđačima iz Kraljeva na čelu sa Milenkovic Ljubivojem-Kutom. Ovom odredu su se kasnije pridružili odredi iz Makedonije i Slovenije, tako da je bratski odred dobio naziv “Bratski odred TITO”.
Treba istaci vrlo vrijedne nacelnike odreda “Jure Galic Veliki” kao što su bili Miro Granić, Mirso Mesihović, Milenko Bandur - Bato.
Od načelnika i načelnica četa isticali su se na sprovodenju zadataka i adaptaciji objekta Crvenog križa u prostorije odreda izvidaca: Mediha Alendar, Jadranka Dedić, Azra Konjhodžić, Mirjana Mesihović, Davor Hrastić, Anić Milenko-Rupaca.
Od voditeljica pcelica isticale su se Majda i Milada Cerić, Ziba Lalić, Slobodan Rogić - Bodo, Milka Vrebac.
Pri odredu se formira 1966 godine ženska rukometna ekipa koja je na dva turnira u Trebinju i Mostaru osvojila prvo mjesto i stekla pravo učestvovanja u Republičkoj rukometnoj ligi.
Od igracica isticale su se: Jasna Gujić, Fahra Konjhodžić, Merima Katica, Gilda Kadragić, Anđa Vučić, Iskra i Plamenka Hasanagić, Vedrana Počijak, Dunja Jusufović, Minka Nikšić i druge.
Dulo Alendar je 15 godina bio starješina u odredu “Jure Galić Veliki”. Osim toga bio je trener rukometne ekipe “Izviđač”. Položio je i ispit za nogometnog sudiju i sudio u ligi Hercegovine.
Takoder je uspješno sudio i utakmice rukometnih prvenstava u rangu Hercegovine.Izabran je i za sekretara Saveza fudbalskih sudaca regije Hercegovine.
Šta reci za ovakav životopis?
Treba priznati da je Dulo svoju mladost poklonio općem dobru. Poklonio je svoje umijeće svome gradu i pronosio njegovo ime ponosno diljem Jugoslavije. U tome je imao podršku svih naprednih omladinaca koji su željeli da “izadu u svijet” i budu reprezentanti našeg grada.
Ni Dule ne bi bilo bez svih ovih nabrojanih imena. Zato im je Dulo zahvalan jer su svi bili jedno kada je trebalo biti na smotri, festivalu, utakmici, akciji, radu.
Buduce hronike našeg grada ove činjenice moraju da imaju na umu ako žele da budu istinske hronike kojima je stalo do istine.
P.S.
Možda su neka imena preskočena. Oni imaju ispriku našeg Dule!







