Mostarski Aluminij uskoro će dobiti ime novog direktora pred kojim stoji iznimno težak posao konsolidiranja posrnulog hercegovačkog diva, pred kojim je i dalje razdoblje krajnje neizvjesnosti.
Nije tajna da se tvornica nalazi u žestokoj borbi za goli opstanak s dugom oko 350 milijuna maraka, a odgovor na pitanje tko će se od petorice kandidata uhvatiti u koštac s nagomilanim problemima neće se dugo čekati.
Kandidati
Naime, već u ponedjeljak kreću razgovori s prijavljenim kandidatima, a to su Tomislav Mazal, Danijel Bukovac, Zlatko Topić, David Bećirović, te aktualni v. d. Dražen Pandža, koji je vodio (i dalje vodi) tvrtku u proteklih, najdramatičnijih godinu dana od postanka Aluminija.
Tomislav Mazal je devet godina bio na čelu hrvatske tvrtke Đuro Đaković, a s te pozicije je razriješen navodno jer nije uspio dovesti strateškog partnera, iako je pod njegovim ravnanjem Đuro Đaković zaustavio loš trend poslovanja. Riječ je o sinu pokojnog Tomislava Mazala iz Mostara, nekadašnjeg uglednog medijskog djelatnika.
Danijel Bukovac je zaposlenik Aluminija od 2009., 40-godišnji inženjer strojarstva koji je radio kao rukovoditelj transporta i održavanja, a Zlatko Topić je 'stari kadar' koji je jedno vrijeme bio i predstavnik 'malih dioničara'. O kandidatu Davidu Bećirović nema puno dostupnih informacija, osim da je prijavu poslao iz Sjedinjenih Američkih Država.
Ogromni dugovi, sve založeno
Na prvi pogled, misija spašavanja Aluminija izgleda gotovo nemoguća, što je djelomično pokazala i neovisna analiza urađena krajem prošle godine. Naime, u toj analizi navedeno je da je Aluminij prezadužen, da nema kapacitet duga, te da iz tekućeg poslovanja ne može podmirivati obveze. Ukratko, Aluminij zadovoljava uvjete za stečaj. Također, projekcije za iduće dvije godine nisu baš dobre. Ukoliko se vrlo brzo ne poduzmu radikalne mjere restrukturiranja, Aluminij će do kraja 2020. povećati minus za dodatnih 94 milijuna maraka, a možda i više navedeno je u istoj analizi poslovanja.
O težini stanja dovoljno govore i gole činjenice o dugovanjima nekadašnjeg giganta. Zaduženo je gotovo sve što se moglo zadužiti, pa tako EP HZHB 'drži' tehničku zgradu, UniCredit ljevaonicu, Raiffeisen elektrolizu, Bora banka restoran La Mirage… Elektroprivreda HZHB je najveći vjerovnik mostarskog Aluminija, koji je financirao operativno poslovanje te tvrtke, a dug nekadašnjeg hercegovačkog giganta prema EP HZHB na kraju prošle godine iznosio je oko 205 milijuna maraka.
Što kad istekne 120 dana?
S obzirom na potpisani sporazum s Elektroprivredom HZHB Aluminij je dobio mogućnost odgode plaćanja električne energije do 120 dana i to je razdoblje u kojem će vodeći ljudi mostarske tvrtke nastojati pronaći 'mapu puta' za izlaz iz krize.
Jedna od opcija je pronalazak strateškog partnera što je također navedeno u analizi poslovanja. Pitanje je što će se dogoditi nakon što istekne 120 dana tijekom kojih Aluminij ne treba plaćati električnu energiju? Što kada stigne prvi, ne baš mali račun za struju? A da do tada ne bude pronađen strateški partner? Ili napravljen konkretan plan izlaska iz krize?
Cijena struje…
Aluminij je početkom 12. mjeseca 2018. godine uspio postići dogovor sa EPHZHB o opskrbi električnom energijom za cijelu 2019. godinu, plativo mjesečno uz odgodu od 120 dana po cijeni utemeljenoj na prosječnoj očekivanoj cijeni električne energije za cijelu 2019. godinu objavljenoj na HUDEX-u (na dan 7.12.2018, 59,3 EUR/MWh), uvećanoj za naknade u ukupnom iznosu od 6,9 EUR/MWh.
Navedenim sporazumima, Aluminij je osigurao kratkoročni nastavak poslovanja u narednom periodu. Međutim, bez značajnog smanjenja troška i dugoročnog ugovora o isporuci električne energije po konkurentnim cijenama, nije izgledno da će Društvo izbjeći stečaj, navedeno je u Neovisnoj analizi poslovanja Aluminija.
