Nevjerojatne košarkaše dalo je podneblje Hercegovine, a kako stvari stoje, na spomenutoj trojci neće stati. Dječak iz Ljubuškog s kojim smo razgovarali tek je prije 23 dana navršio 13 godina, a od lani je član Cibone. Radi se o Stipi Dugandžiću koji je playmaker u redovima najtrofejnijeg hrvatskog kluba, gdje nastupa u mlađim uzrastima.
Dugandžić je govorio o minuloj sezoni, ali i košarci općenito.
Talent i svakodnevni rad
San svakog košarkaša je biti članom velike momčadi kakva je Cibona. Meni se ta želja ispunila s 12 godina. Prezadovoljan sam prijemom u Cibonu, od suigrača do trenera Tomasa, Samca i Marića i svih drugih koji vode klub. Zadovoljan sam igrama u oba uzrasta jer nastupam za 2004. godište i mlađe, te 2003. i starije
, govori nam perspektivni 13-godišnjak.
Svojim talentom i radom je izborio nastup za mladu Hrvatsku.
Nastupom za reprezentaciju Hrvatske ostvario sam svoj i san svojih roditelja. Obući dres Hrvatske je neopisiv osjećaj i ovim putem želim zahvaliti ljudima iz reprezentacije na pozivu, a posebno gospodinu Darki Kuncu, glavnom instruktoru HKS-a koji je uz moje roditelje najzaslužniji što sam zaigrao za Hrvatsku jer je postojala opcija i igranja za BiH
, govori nam.
Također, u svakom slobodnom trenutku dođe i u matični Ljubuški.
Kako je čast igrati za reprezentaciju i u velikom klubu kao što je Cibona, tako je i obveza svaki slobodan trenutak iskoristiti za Ljubuški. Jer tu sam rođen, tu živim, tu sam napravio prve košarkaške korake i sigurno bez svojih trenera Marina Bubala i Maria Škegre ne bih imao napredak kakav sam imao. Evo sad smo u finalu Mini basket festa u Ljubuškom pobijedili ekipu Širokog Brijega što je do prije nekoliko godina bilo nezamislivo. I tu još jednom želim istaknuti trenera Marina Bubala koji stvara ekipu o kojoj će se pričati. On živi za košarku i uspjeh KK Ljubuški, te mu zahvaljujem na silnom strpljenju u radu sa mnom, kako bih postao još bolji igrač. Drago mi je i da je Cibona iskazala interes za moju dvojicu kolega iz Ljubuškog Bogdanovića i Markića nadam se da ćemo jednom opet zajedno zaigrati
, govori perspektivni playmaker.
Njegova priča do košarke nije išla laganim putem.
Pa kao i većina vršnjaka prvo sam počeo igrati nogomet. I onda sam nakon dva teška potresa mozga dobio zabranu od roditelja za taj sport. Zatim sam sasvim slučajno otišao na košarku, talent je prepoznat i evo već nekoliko godina intenzivno radim, treniram, igram
..., govori nam Dugandžić koji košarkaške uzore vidi u nekoliko igrača, ali jedan je najveći.
Slušao sam priče o Draženu Petroviću, gledao njegove nastupe na internetu. Svatko tko se bavi košarkom ima uzora u tom čovjeku. Kad spominjemo aktualne igrače, u Europi favoriziram Miloša Teodosića playa CSKA iz Moskve, a u NBA-u Westbrooka
, kaže Stipe Dugandžić.
Želja, europski velikani
Upitali smo ga i što planira kad je škola u pitanju s obzirom da je na relaciji Ljubuški - Zagreb.
Pošto sam u Ljubuškom krenuo u školu, a devetogodišnje je obrazovanje koje u RH ne postoji, onda i dalje idem u školu u Ljubuški. Istina, s čestim izostancima, ali uz razumijevanje svih. Uspjevam biti dobar učenik, premda je uz obveze u Zagrebu to sve teže.
Za kraj je Dugandžić iskazao i svoje želje, ali i otkrio od kojih je klubova imao pozive.
Već sam imao poziv u Barcelonu i Crvenu Zvezdu i nisam otišao. Ako bih konkretno o klubovima u koje bih volio otići onda su to CSKA i Maccabi. Želja su mi najveći klubovi
, istaknuo je jedan od najperspektivnijih mladih košarkaša s ovih prostora Stipe Dugandžić.
