Akademik Slavo Kukić mnogima nije mio čovjek. Često idu na živce one njegove predugačke i dosadne kolumne, na granici filozofskih, gdje podsjeća, secira i analizira društveno-političke pojave u ovoj našoj BiH.
I tako u nedogled.
Akademik Kukić zaista je postao dosadan sa svojim nepromijenjenim stavovima kojih se drži k'o pijan plota i to bez ikakvog osjećaja mjere za oštrinu i glasnost.
Akademik Kukić umislio je da živi u suvremenoj i demokratskoj zemlji u kojoj može jedan profesor baljezgati na idole, kreatore kaosa i idolopoklonike baš sve i svašta.
Akademik Kukić ne zna pripovijedati bajke sa sretnim završetkom.
Zato je akademika i profesora trebalo dobro izudarati, isprebijati i namlatiti palicom baš usred njegovog, hrvatskog, mostarskog sveučilišta gdje radi. Zato je profesoru Kukiću trebalo pokazati da će "dobiti po bogu" i tamo gdje se namanje nada, a da njegove kolege profesori neće ni prstom mrdnuti.
Neki od njegovih kolega profesora su vjerojatno pomislili - tako mu i treba kad je idiot i ne doziva se pameti. Drugi su pomislili da je ovo i njima upozorenje i da moraju začepiti i čuvati živu glavu od mrtve palice.
A rektorica šuti iako je u njenoj kući prolivena krv i isprebijan jedan čovjek, profesor, akademik, pa i bio to taj tvrdoglavi i upitan Hrvat iz Posušja, Slavo Kukić.
Da, došlo je i to vrijeme da i profesore i akademike prebijaju, zar ne?
No, pustimo profesora. On je dobio svoj obrok dobrih batina, a kako izgleda sve je bilo uzalud. Nije se dozvao pameti jer je i onako krvav stao filozofirati o nekakvim fašističkim napadima i da je sve povod bio njegov loš govor o blaženom Kordiću.
Uostalom, zašto je Kukić trebao loše govoriti o Kordiću?
Ovaj čovjek, za kojeg neki tvrde da je zločinac, a neki heroj, odležao je svoju kaznu i vratio se svojoj željenoj obitelji. Propustio je Kordić mnoge godine, slično kao i Zvonko Bušić, hrvatski emigrant koji je samo nespretno želio upozoriti svijet o teroru u komunističkoj Jugoslaviji, a bi sam proglašen teroristom zbog bombi u zračnoj luci.
Kordić i danas tvrdi da je nevin, ali i dalje šuti o krivcima zločina. Šute i šutjeli su i krivci o Kordiću, puštajući ga da nesmetano i u miru odrobija 17 od dosuđenih 25 godina. Šutjeli su i šute i jer će Kordić do kraja života nositi anatem zločinca, iako tvrdi da to nije.
U njemu, kao i u Bušiću, ostala je želja i snaga za slanjem poruka svom narodu. U Bušiću je ushit i nadanje trajalo sve dok nije uslijedilo stravično razočaranje u Hrvate koje je zavšilo njegovim samoubojstvom.
Naivnog Kordića mnogi su danas što bi se reklo, "uhvatili u žrvanj" i žele od njega i njegovog imena profitirati, jer zavidan je broj njegovih poklonika i potencijalnih glasača.
Ali život u realnom svijetu, realnoj Hrvatskoj i realnoj BiH utopit će i njegove renesansne nade i to će Kordiću biti gore i pogubnije nego uski zidovi haških i austrijskih zatvora.
Vjerujem da je Kordić u zatvoru, kako je kazao, postao boljim čovjekom, ali čisto sumnjam da je postao pametnijim čovjekom.
S druge strane, pameti, mudrosti i lukavstva ne nedoostaje predsjedniku HDZ-a BiH za kojeg sada javno kažem da je - jednostavno, kralj nad kraljevima.
Dok njegov kolega iz Devedesetke insistira na reformi i proširenju ovakvog Hrvatskog narodnog sabora, predsjednik HDZ BiH to čini u praksi.
HNS proširuje sebi milim strankama, a sada je u HNŽ-u, na radost nerealizirane hrvatske intelektualne elite i profesora koji moraju zadržati posao na hrvatskom Sveučilištu, napravio i Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, za koju je odobrenje dao njegov županijski premijer i ministri, i ekspresno postao i sam akademik.
Kako je pošlo s Kukićem, malo me strah i za Čovića.
Prirodno će biti da ovaj HAZU, s prijateljima iz SANU, uskoro bude uvršten u HNS. Nakon toga zasigurno slijedi i formiranje neke poželjne i lojalne vjerske institucije, možda imenovanje i novog i pravog Hrvata biskupa i reforma HNS-a je dovršena.
Ako neće Muhamed brdu, onda neka ide brdo Muhamedu!
Zato se mora priznati da je Čović kralj: HNS je on, HAZU je on, branitelji su on, pravi Hrvati su - on, legalnost je on, legitimnost je on, a uskoro će i Katolička crkva ili najmanje neka nova biskupija biti - on.
I zato, neka pati, kome smeta - mi imamo kralja svijeta!
