Na Sveučilištu u Mostaru ostalo je dosta slobodnih mjesta za upis studenata. Prije ovih podataka o stagnaciji broja studenata, bili smo svjedoci lošeg upisa i pada broja djece i odjela u brojnim osnovnim i srednjim školama, posebice onima koje nastavu izvode na hrvatskom jeziku. U svemu tome mi u Hrvatskoj stranci prava (HSP) vidimo jedan zoran indikator koji je ujedno i zvono na uzbunu, međutim aktualna vlast i stožerna stranka u Hrvata HDZ BiH ali i virtualni Hrvatski narodni sabor (HNS) o tome ne govori i ne poduzima nikakve radnje i mjere.
HSP smatra da odlazak mladih i to najviše pripadnika Hrvata iz BiH, kao najmalobrojnijeg naroda u BiH, dovodi u pitanje naš budući status kako konstitutivnog naroda i ukoliko se nešto radikalno ne poduzme, Hrvati bi moglo postati nacionalna manjina u BiH.
Po školama i na fakultetima uglavnom rade nevjeste i djeca tih koji ne žele da im djeca studiraju humanističke znanosti, jer znaju da od toga nema kruha i da im diploma nigdje ne otvara vrata, osim na zavodu za zapošljavanje. Ipak, tamo u Zavodu su osmislili projekte kako bi od Federacije BiH uzimali novce za takozvane županijske pripravnike da i ono malo nezbrinutih u javne institucije financiraju ili pripremaju za veće službe koje se dijele preko stranke i rodbinskih veza.
Ne mogu se naši mladi zaposliti u Elektroprivredi HZ "H-B" a niti Hrvatskim telekomunikacijama, kao i vladinim agencijama i ministarstvima. Ne mogu pokrenuti niti vlastiti biznis, jer nisu u talu sa vladajućim ili nemaju desetine tisuća maraka novaca da iznajme halu u Sokolu, što im se odmah nudi kao uvjet za otvorenje biznisa, nego im preostaje torba na leđa i u daleki svijet najčešće Njemačkai Irska.Mladi su shvatili da pošteno i učenjem ne mogu doći do posla i stoga odlaze. Nažalost, današnje vrijeme je gore od komunizma, jer tada su se mogli zaposliti sinovi od političkih neistomišljenika, posebice Ustaša, a danas ne mogu niti oni sa fakultetskim diplomama ako nisu sa partijskim članskim iskaznicama. Nije nam jasno zašto uz indeks i upisni materijal ne ponude studentima i upisnicu za člansku iskaznicu HDZ BiH. Međutim, neće to HDZ-ovi dekani i rektor, jer njima je cilj da sirotinja studira i plaća studij te da nakon toga ide u inozemstvo, jer što će im smetati u njihovu obnašanju po tri ili više funkcija i radnih mjesta.
Da HNS nije virtualno tijelo, kao što jeste, već bi održao hitne sjednice po ovom pitanju i donio obvezujuće mjere, ali njegov čelnik i predsjednik dr. Božo Ljubić za tim uopće ne mari, jer su njegova djeca u Hrvatskoj i kada mu završi mandat u Hrvatskom saboru i on će ostati u Zagrebu. Isti slučaj je i sa drugim visokim dužnosnicima HDZ BiH koji imaju stanove po Zagrebu, Splitu ili na Makarskoj rivijeri ili po Dalmaciji, njihova djeca mogu studirati u Hrvatskoj, ali se pitamo što je sa našom ostalom djecom i mladim koji bi trebali tu u BiH pronaći svoje mjesto pod suncem.
Kada su starogrčkog filozofa Sokrata pitali za budućnost Grčke, rekao je da uđu u školu i da će po mladeži vidjeti svoju budućnost. U slučaju Hrvata u BiH ona je krajnje neizvjesna, jer su razredi prazni, škole puste, sveučilišni amfiteatri poluprazni, a ono malo mladih na ulici bez posla.
