U Hrvatskoj je jučer održana 302 Sinjska alka koju je pratio veliki broj visokih uzvanika a među njima i predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović.
Dan ranije nismo ga vidjeli u Kninu na proslavi oslobodilačke akcije "Oluja" kojom je Hrvatska vojska oslobodila veliki dio okupiranog teritorija a ujedno pomogla Bihaću koji je godinama trpio pritisak i prijetilo je ponavljanje tragedije Srebrenice.
Oslobodilačka akcija Oluja uvelike je promijenila ratnu situaciju u BiH i doprinijela bržem završetku sukoba. Suradnja Armije BiH HV i HVO-a je pokazala koliko su bili pogrešni prijašnji sukobi i koliko je bilo nepotrebnih žrtava.
Čovića nije bilo tu da oda počast svima koji su doprinijeli da dođe do mira, vjerojatno da se ne zamjeri prijatelju Miloradu Dodiku koji je u to vrijeme u Novom Sadu s Aleksandrom Vučićem govorio ustaškoj genocidnoj Hrvatskoj i planovima o ujedinjenju sa Srbijom. Dodik je zaboravio kako postoji BiH i da je njegov prijatelj Čović predsjedatelj predsjedništva BiH. Da je bio u Kninu Čović je mogao govoriti o prognanim Hrvatima iz Bosanske Posavine i Banjalučke regije, preko 250.000 ili da se sjetio 2.500 poginulih Hrvata, ali nije bio i ništa rekao nije, dakle "još jednom alkar Čović u ništaaa!!"
Mogao je s premijerom Andrejem Plenkovićem dogovoriti još veći angažman oko obnove i povratka i sprječavanja odlaska cijelih obitelji iz BiH ali vjerojatno ni Plenković neće da uvrijedi prijatelja Milorada Pupovca pa se nisu ni sastali.
Prijateljstvo i politička trgovina i kod jednog i kod drugog stavila je u treći plan narod koji predstavljaju i kome trebaju služiti. Bitno je opstati na vlasti a narod…, ma koga briga za to? Što reći nego opet "alkar Dragan Čović u ništaaaaa!!"







