Znate za onu: Dogodio se narod? Sad znamo i za vas: Dogodila se mladost!
Koliko se iz medija moglo upratiti, a mediji se sveli na par portala, bune se mladi u Posušju što je, nakon intervencije prosvjetne inspektorice oko zakljucenih negativnih ocjena nekih učenika Gimnazije fra Grge Martića, čak i sud donio odluku da je sve OK u korist učenika. Tako su mogli upisati sljedeći razred.
Nije mi poznato tko je pokrenuo sudski postupak?
Ali poznato mi je kako taj sud funkcionira.
Poznat mi je gorak osjećaj koji sad imaju djeca u ustima od rečenice: Onda ne trebamo ni mi učiti... Dosta nam je nepravde...
i slično.
Mnogo sam vremena i snage uložila ukazujući u tom Ministarstvu, na sudu, po školama, pa i pisala o tome da se ovim načinom rada, kakav se događa u našem školstvu, dovesti do teškog invaliditeta u cijelom našem društvu.
Po zakonu, sve se u nas moze izvrdati, jer je zakon namjerno nedorečen. Pravilnici se donose i ukidaju po potrebi. Suci se prave ćoravi na svašta i donose idiotske presude.
Nije trebalo čekati da dođe do ovoga.
A možda je moralo baš ovako biti?!
Imali ste sugrađanku koja je, još za vrijeme vladavine ministra Čambera, otkrila i ukazivala na nenormalne poteze Ministarstva obrazovanja. Radilo se o nekoj odluci, naputku, tako nešto, da fizijatar moze obavljati posao defektologa?!?!
Nemojte me držati za riječ, ali blizu sam sigurno, da sad ne tražim dokaze.
Ali, nije se dogodio narod.
Imali smo primjer pozivanja policije na profesoricu iz osnovne škole u Širokom Brijegu kako bi ju potjerali s radnog mjesta. Postoji sudska presuda da je nisu smjeli, ni trebali udaljiti, što znači da je nezakonito otjerana sa posla, ali isto ministarstvo tu presudu ne provodi. Ali njene kolege su većinom šutile.
Nije se dogodio narod.
Imali smo situacije onemogećnja djeci iz Gimnazije fra Dominika Mandića odgovarati pred povjerenstvom, od Razrednog vijeća, preko ministra Čambera, do sutkije Snježane Jerkić.
Neopisivu torturu prema djetetu na sudskoj raspravi. Čak su neki profesori lagali, što se vidi iz zapisnika, jer su se zbunjivali. Nije lako lagati na sudu!
A posebno ističem laž tadasnjeg, a možda i doživotnog ravnatelja te gimnazije, prof. M. Bošnjaka, kad kaže da je prethodne godine (što nije predmet spora), ućenica imala sedam negativnih ocjena, ali joj je poklonjena pozitivna iz latinskog pa je prošla.
Sedam minus jedan je šest. A prolaz na popravni može se s dvije negativne ocjene.
A mislim i dnevnik nesto govori. Nije ravnatelj Bog.
Ne branim loše učenike.
Mozda samo dobro razumijem razloge zbog kojih budu nekad loši.
Uostalom i oni mogu, kao drugi, kupiti svjedodžbu, npr. računalnog tehničara i zaposliti se baš u tu Gimnaziju za računalnog operatera. Čak, naknadno ubaciti svjedodžbu, imamo primjer, jer svjedodžba nije ni bila gotova dok traje natječaj, već tek nakon isteka. Ne vidi ravnatelj, ni školski odbor tu ništa sporno.
Kažu ministar poslao Obavijest da mora biti računalni tehničar na tom radnom mjestu. Pa žena to kupila. Pa je oni primili.
Nije jadni ministar toliko kriv. Samo je potakao prodaju tih svjedodžbi, jer slabo idu. Domaće je domaće. To je meni razumljivo.
Ali nije mi razumljivo da se tako moglo manipulirati članovima školskog odbora tu, tada i još mnogo puta po nasim školama.
Ako ništa drugo, i ministar i oni trebali su znati kako Obavijest nije zakonski, ni podzakonski akt. Kao da nije ništa ni došlo što se tiče njegovog naputka.
Posebno je to trebao znati ravnatelj.
Ali, kako očekivati to od čovjeka koji je, na odgovor na tužbu koja je dignuta protiv njega osobno, ne kao ravnatelja nego kao (ne)čovjeka, stavio pečat Gimnazije fra D. Mandića.
Čak je i sutkinja pognula glavu kad sam mu na sudu kazala kako je to kazneno djelo i pitala šta je sve tako ispečatio i skrio iza tog pečata.
Koliko ne zna, poslao je bio i pravnicu iz škole zastupati ga, ali ju je sutkinja udaljila, jer nije mu obitelj, a spor nije protiv škole pa ga ne može zastupati.
E, sad, je li to znala pravnica, ili joj je dvica iz tog predmeta poklonjena ili sređena, pa nije to znala... Ili je jednostavno, po naređenju ravnatelja morala doći, da ne izgubi kruh. Ne znam.
Ali nije se dogodio narod!
I najveci primjer od svih primjera, kako se to kod nas radi naopako, da biste, vi djeco, vidjeli šta vas čeka ako budete svoji, slobodoumni i malo hrabriji kazati što mislite je primjer profesorice, pjesnikinje iz Širokog Brijega R. Soldo.
Nije pošteno ne opisati taj terorizam vladajućih prema njoj, po pitanju zaposlenja, ali za to bi trebao čitav članak.
Uglavnom, uz sve kvalifikacije i invaliditet, ona nema ugovor o radu na neodređeno, a već ga imaju mnoga djeca njenih učenika. Dobiju ga čim i posao.
A njoj se uporno pokazuje kako oni mogu kako hoće, izgleda dok hoće.
Takvim se primjerima straši ovaj narod i navrće na kupovinu papira koji je zapravo potvrda o neznanju.
Da. I nije se dogodio narod!
Sad ste se dogodili vi mladi.
Na vama svijet ostaje. Nažalost kakav svijet?!
Žao mi je što vidim već što vas sve čeka. Ali vjerujem, uz ove nove tehnologije kojim baratate i uz gene kamene, nešto ćete vi izvrdati.
Ovo gore što sam pisala je samo zagrebano po površini borbe mnogih kako ne bi došlo do do ovoga što je došlo.
Samo da vidite kako nisu svi sjedili skrštenih ruku.
Želim vam kazati kako se ne smijete razočarati ako ništa sada ne postignete.
Pokušajte još pozvati kolege iz drugih škola i pred ministarstvo.
Najavite posjet ili skup!
Samo da vas vide i čuju.
A onda lijepo u klupe.
I učite.
Život se sastoji od više poglavlja, nije samo ovog.
Učite od svojih dobrih učitelja u kući, školi, na ulici...
Mozda je ovaj obrazovni sustav prevladan, a mi još nismo ni skužili.
Uglavnom, u njemu rade mnogi koji ne znaju znanje, pa je od nekih i štetno učiti.
Zato budite pametni i oprezni.
Budite mudri! To vam je dar od Boga, nema ga na tržistu.
Ne učite za dva već za više i isplatiti će se to negdje u životu. Ovo što ne valja jednom mora odumrijeti.
I neka se srami pred vašom mladošću što ste na ulici umjesto u školi.
Što ćete biti na ulici ili po svijetu (a nije ni to najgore), kada završite škole, jer netko nije mislio kako naprijed, nego kako nekoga unazaditi?
I šta ako bude tako?
Ko drugome jamu kopa, najbolje da skoči u nju, jer ste ga "provalili".
Čovjekova vrijednost je skup djela i uspomena čijim je dijelom on osobno bio.
Vi već mnogo vrijedite.
Ma vi ste neprocjenjivo vrijedni samo nije još nitko napisao "naputak" o tome.
