Svaka analiza, čak i površna, lako bi dokazala kako Dodik, Izetbegović i Čović zajedno funkcioniraju - međusobno sebi nabacuju lopte.
Kakva prava imaju Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, a kakva Srbi u Federaciji? Vladajuće političke stranke vješto izbjegavaju precizan odgovor na ovo pitanje i nude priču o svojoj borbi za ravnopravnost svih u cijeloj BiH. Prema onome što se događa, diskriminiranje kombinirano s radikalizacijom sasvim im odgovara i nemaju namjeru ništa mijenjati.
Prazne priče
Čini se da je najbolju definiciju onoga što i kako rade stranke na vlasti nedavno dao univerzitetski profesor iz Banjaluke Miodrag Živanović:
Nijednu stranku ne zanima cijela Bosna i Hercegovina. Zapadna Hercegovina je najljepši dio Hrvatske, Podrinje, odnosno istočna Bosna su najljepši dio Srbije, a problem je i s centralnim dijelom BiH gdje dominiraju bošnjačke stranke. Tu SDA vuče ratne tekovine. Kada sve saberemo, nitko nije za BiH u cjelini već za njene dijelove. Očigledno je uspio projekt da se naprave čisto etničke teritorije. To je morbidno. Ako hoće da prave državu, onda su nedorasli. Ako neće neka to javno kažu nama i međunarodnoj zajednici inače će nas držati taocima još tisuću godina.
Već godinama su Srbi potpuno diskrimirani u županijama u kojima su Hrvati većina, a u četiri županije nisu priznati kao konstitutivni narod. Sve to predsjedniku SNSD-a i Republike Srpske Miloradu Dodiku koji između sebe i svih Srba stavlja znak jednakosti, itekako je poznato, ali ga nimalo ne zanima. Tek s vremena na vrijeme lansira poneku frazu, a prema mišljenjima visoko pozicioniranih u SNSD-u iza svega stoji njegov dogovor s predsjednikom HDZ-a i članovom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem kojeg opet ne zanimaju Hrvati koji ne žive u zapadnoj Hercegovini i nisu članovi HDZ-a.
Da u tome ima istine, pokazalo se u Hercegovačko-neretvanskoj županiji gdje su uzaludni svi pokušaji da Srbi budu konstitutivnih narod. Naši izvori kažu da su iz SNSD-a i HDZ-a zajedno javnosti lansirane priče kako su zbog svega poljuljani odnosi između Dodika i Čovića i kako će o tome stranačka rukovodstva razgovarati. Čak je nedavno članica Predsjedništva SNSD-a Milica Marković, uz napomenu kako u svakom odnosu mora postojati reciprocitet, javno priopćila:
Ako se SNSD već godinama zalaže za ravnopravnost Hrvata u BiH, posebno ostvarivanje jednakih prava s Bošnjacima u Federaciji, sasvim je logično da to očekujemo od političkih predstavnika Hrvata kada je u pitanju ostvarivanje prava Srba
.
Pritisci i ucjene
Očekivanja su otišla u vjetar i ništa se nije promijenilo, pa je uzalud delegat SNSD-a u Domu naroda Parlamenta Federacije Mile Marčeta javno govorio:
Mora se redefinirati odnos s HDZ-om. U županijama s hrvatskom većinom, Srbima su oduzeta osnovna ljudska prava
.
Tražimo da Dodik napokon objasni kakvu korist ima Republika Srpska od njegovog partnerstva sa Čovićem
- poručuje Branislav Borenović, predsjednik PDP-a, a u cijelu priču HDZ vješto uključuje bošnjačke stranke:
Bošnjačke stranke svoju navodnu predanost i zalaganje za jednakopravnost naroda najbolje mogu dokazati prihvaćanjem HDZ-ovog prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH.
U SDA ovu poruku tumače kao pritisak i ucjenu preskačući činjenicu da toj stranci nije "plaho" stalo do Bošnjaka u RS-u.Dojam je kako je Bakiru Izetbegoviću do njih stalo kao Dodiku do Srba u Mostaru, Sarajevu, Bihaću, a Čoviću do Hrvata u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Posavini… Bitni su im samo pred izbore.
Zanimljiva je i svakako znakovita bila javna reakcija na sve ovo generalnog tajnika Biskupske konferencije u BiH monsinjora Ive Tomaševića:
Nemali broj najviših hrvatskih predstavnika samo usputno Spominje Posavinu, a rijetko i druge krajeve RS-a u kojima su učinjene teške nepravde i u kojima su i danas oduzeta brojna prava preostalim Hrvatima. Kao da su nastojali da svim silama skrenu pažnju s onih koji su temeljni uzročnik rata i najveća prepreka u ispravljanju nepravde. Formiranjem trećeg entiteta u Federaciji, jer linija spomenute hrvatske politike i ne govori o Republici Srpskoj, nepravda ne bi bila ispravljena nego dodatno legalizirana.
Kako god, jedno je jasno: svaka analiza, čak i površna, lako bi dokazala kako Dodik, Izetbegović i Čović zajedno funkcioniraju - međusobno sebi nabacuju lopte.
