Braniteljski "apartheid"

Prije više od 10-ak godina Vlada Federacije BiH (HDZ BiH i SDA) na čelu s predsjednikom vlade dr. Ahmetom Hadžipašićem, mimo Parlamenta, je donijela diskriminirajuću Uredbu o stjecanju prava na starosnu mirovinu pod povoljnim uvjetima pripadnika bivše vojske F BiH i državnih službenika i namještenika bivšeg federalnog ministarstva obrane broj: 709/06 od 16. studenoga 2006. godine, koja je omogućila visokim časnicima zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH pravo na vojnu mirovinu, dok niži časnici, dočasnici i vojnici nemaju.

To otprilike znači, zapovjednici bojne i drugi visoki časnici zapovjednici imaju pravo na vojnu mirovinu, a niži časnici i dočasnici zapovjednici satnije, voda, desetine i obični vojnici nemaju pravo na vojnu mirovinu. Prema toj Uredbi ni zamjenici zapovjednika bojne nemaju pravo na vojnu mirovinu.

Ovom Uredbom federalna vlast je podijelila i razdvojila branitelje i tako prenijela apartheid iz Južne Afrike u Južnu Europu tj. uvela braniteljski apartheid u Federaciji BiH. Federacija BiH je trenutno jedina federalna jedinica u svijetu u kojoj je uspostavljen apartheid, jedni branitelji imaju pravo na vojnu mirovinu, a drugi branitelji nemaju pravo na vojnu mirovinu.

Ovo je jedinstven slučaj u svijetu i ovakvu diskriminirajuću Uredbu mogla je donijeti samo vlast HDZ-a BiH i SDA BiH, koji se u javnosti predstavljaju kao veliki neprijatelji, a u tajnosti su vjerojatno veliki prijatelji i suradnici.

Osim ovoga, Federalni Parlament je donio Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih obitelji ("Službene novine Federacije BiH" broj: 70/05 i 70/06) od 1. siječnja 2006.godine, koji je omogućio braniteljima, koji su dobili određena ratna odlikovanja, pravo na novčana primanja u iznosu 50%, 25% i 10 % od prosjeka federalne plaće. Onda je Vlada Federacije BiH u svojoj Uredbi broj: 709/06 od 16. studenoga 2006. godine napisala kako dobitnici ratnih odličja prve skupine imaju pravo na vojnu mirovinu.

Ovaj Zakon i dio Uredbe koja se odnosi na dobitnike ratnih odlikovanja nije diskriminirajući, jer svaki vojnik je mogao dobiti visoko ratno vojno odličje. Međutim, svi branitelji znaju da su se kod nas visoka vojna odlikovanja dijelila po zapovjedništvima i da visoko vojno odličje do prve crte nije moglo stići. Ako je slučajno neki vojnik s crte dobio neko visoko ratno odlikovanje, onda je to vjerojatno Pleter, a na osnovu Pletera se ne može ostvariti vojna mirovima i to odlikovanje nosi samo 10 % od prosjeka federalne plaće.

Visoki časnici u HVO-u i Armiji BiH su uglavnom ili većinom bili bivši oficiri i podoficiri JNA, bivši rezervni oficiri i podoficiri Teritorijalne obrane i bivši pripadnici tajne jugoslavenske vojne i civilne policije tj. ljudi koji su imali jake jugokomunističke reference ili koji su imali velike privilegije u bivšoj SFRJ. Niži časnici, dočasnici i vojnici u HVO-u i Armiji BiH su uglavnom ili većinom bili obični ljudi iz naroda tj. ljudi koji nisu imali nikakve jugoslavenske privilegije. Naravno, tu nije bilo neke jasne podjele i tu postoje brojni izuzeci. Znači, oni koji su imali velike jugoslavenske privilegije, donošenjem ove Uredbe, imaju privilegije i u BiH, a oni koji nisu imali jugoslavenske privilegije nemaju privilegije ni u BiH.

Mnogi visoki časnici Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH iz svojih zapovjedništava, izmještenih zapovjedništava, ministarstava obrane i logističkih centara, koji su se nalazili u dubokoj pozadini, nikad nisu vidjeli prvu crtu ili bili na prvoj crti, nisu znali što znači stražariti na prvoj crti, nisu imali pojma o frontalnim topničko pješačkim borbama i većina ih nikad nije vidjela mrtve i ranjene bojovnike, a danas primaju visoke vojne mirovine.

Može se utemeljeno kazati, mnogi visoki časnici u F BiH nisu vidjeli rata, a primaju visoke vojne mirovine, a niži časnici, dočasnici i vojnici, koji su iznijeli ovaj rat, nemaju pravo na vojnu mirovinu.

Neki će sada pokušati dokazivati kako su zapovjedništva vrlo važna. Naravno, važna su zapovjedništva, ali bez prve crte zapovjedništva nisu mogla postojati. Osim toga, nikad se nije dogodilo da je neki vojnik (časnik) iz zapovjedništva tražio premještaj na prvu crtu, a obratnih slučajeva je bilo poprilično. I ne samo to, mnogi vojnici s prve crte su tražili premještaj bilo gdje u pozadinu, u radnu obvezu, logistiku, SIS, VOS, IPD, pa čak, iako spada u borbeni sektor, i u topništvo, ali nitko iz pozadine nije tražio premještaj na prvu crtu. Na prvoj crti su mnogi vojnici poginuli, bili ranjeni, ostali bez ruku ili nogu, pretrpjeli strah, velike hladnoće ili vrućine, pa i psihički stradali, a u pozadini se rijetko kad dogodilo da je netko poginuo tj. više su u pozadini ginuli civili nego vojnici.

I što se dogodilo, danas oni koji su bili na prvoj crti nemaju ništa, a većina ovih iz pozadine primaju visoke vojne mirovine.

To je strašno, oni koji su svojim tijelima osigurali opstanak na ovim prostorima ili koji su omogućili mnogima da zauzmu visoke političke i stranačke dužnosti danas su šikanirani i proganjani zajedno s njihovim obiteljima i nemaju nikakvih prava. Potpuno je neshvatljivo da je vladajuća stranka HDZ BiH, koja sebe naziva stožernom hrvatskom strankom, iskazala ovakvu nezahvalnost prema vojnicima s prve crte.

Vrlo je zanimljivo da nijedan visoki časnik nije javno kritizirao ovu diskriminirajuću Uredbu i svima njima je sasvim normalno da visoki časnici imaju vojnu mirovinu, a niži časnici, dočasnici i vojnici nemaju. To je vjerojatno iz razloga što su mnogi visoki časnici naučili na jugoslavenske privilegije, pa im je sasvim normalno da imaju određene privilegije i u BiH. Osim ovoga, nitko od čelnika oporbenih stranaka i crkvenih predstavnika nije javno kritizirao ovu diskriminirajuću Uredbu.

U vrijeme donošenja ove Uredbe mnogi branitelji su upozoravali na diskriminaciju, na nejednako postupanje prema nižim časnicima, dočasnicima i vojnicima, ali nitko ih nije htio slušati. Zbog toga su neki branitelji predlagali da se podnese apelacija Ustavnom sudu BiH. Obzirom da je i Ustavni sud BiH pod potpunom kontrolom politike, shvatili su da bi to, u ovakvom političkom okruženju, bio besmislen posao i od tog se odustalo. Kasnije se donošenjem nekih zakona pokušalo nešto ispraviti, ali nedovoljno i ova Uredba je vojnike s prve crte niže časnike, dočasnike i vojnike učinila Zaboravljenim braniteljima.

Vlada Federacije BiH (HDZ i SDA) na čelu s predsjednikom vlade dr. Ahmetom Hadžipašićem je, iz njima poznatih razloga, donijela ovu diskriminirajuću Uredbu od 16. studenoga 2006. godine i ne treba sad skočiti i tražiti smanjenje ili ukidanje ovih zapovjednih vojnih mirovina, već treba ukinuti ovaj apartheid na način da se postojeća Uredba proširi ili da se donese novi zakon koji bi omogućio da svi branitelji, niži časnici, dočasnici i vojnici imaju pravo na vojnu mirovinu, koja se može nazvati npr. braniteljskim dodatkom. Obzirom da su niži časnici, dočasnici i vojnici jedno dulje vrijeme bili zakonski diskriminirani, trebalo bi im omogućiti da uz redovnu radnu mirovinu nastave dobivati i braniteljski dodatak.