Gotovo je pola policije, u posljednja dva mjeseca, protiv nas zaboravljenih branitelja pisalo prekršajne prijave. Neki su dobili i po dvije. Ne bi njima bilo mrsko još.
Dolazili su i specijalci, a još nam zvoni u ušima megafon s toplim glasom policijskog zapovjednika Tome Šarića. Vikao je pa prestao i onda utihnuo.
Nema glasa iz policije i od Tome, a njegovi najbliži suradnici završavaju u zatvoru. Njih brinemo mi koji se borimo za pravedan status u društvu i koji smo ostali bez zasluženih prava. Pogriješio se Barbarić kad je prije 834 dana izjavio kako vjeruje da se dilanje droge, krađe, prostitucija i šverc neće u policiji ponoviti. Evo ga ponovi se i onda nikom ništa.
Zašutjela nam braća, ali barem smo saznali kako i u Ljubuškom ima kokaina. Pa pitamo Nevenka Barbarića, Zdravka Borasa i policiju je li ovo nama naša borba dala da imamo kokaina na ulicama koji ubija i ovo malo mladeži što nije pobjegla iz Ljubuškog?
Svi šute kao da se ništa u policiji ne događa. A Ljubuški bruji: lažne škole, razuzdane pijanke, nezakonitosti, krivotvorenje, šverc i tko zna šta tu još ima, a nitko ne reagira kao da je sve "tip-top".
Nas zaboravljene branitelje sve ovo zabrinjava. Raste nepravda i zlo i bojimo se da sve ne pođe po nesreći. Boras se treba javiti. Barbarić, koji je sve ove postavljao, trebao bi se i on javiti. Ako smo mi branitelji zaboravljeni, ne može se sav ovaj nered zaboravljati, jer ga je sve više i više.
