Od 8. kolovoza, kada su u Šipovači pronašli 4 stabljike marihuane, na internetskoj stranici MUP-a ZHŽ, nema nikakvih objavljenih operativnih radnji, pa tako niti otkrivanja počinitelja kaznenih djela.
Znači li to da u MUP-u ZHŽ nisu u stanju za 110 dana otkriti barem jednog počinitelja kaznenog djela, kao da u policiji nema niti jednog policajca i da ne znaju raditi. Ako nema kaznenih djela, što će nam toliki policijski aparat. Istina je na žalost puno drugačija, kriminala u MUP-u ZHŽ i vlasti po općinama i županiji ima da svi inspektori rade i treću smjenu dvije godine, a Tužiteljstvo ZHŽ primi još 20 tužitelja.
U policiji ima odličnih policajaca, poštenih i savjesnih ljudi, ali raditi u stanju, kada ravnatelj policije i načelnik Odjela kriminalističke policije podržavaju kriminal i godinama rade nezakonito, jedan od njih je osuđen na kaznu zatvora, nije moguće, jer isti žele stvarati policiju na hijerarhiji odanosti i ustrajnosti da provode ono što im se zapovjedi, a ne na zakonitom radu. O ministru Zdravku Borasu nije potrebno trošiti riječi.Radi se o osobama ispod svake rukovodne, društvene i obrazovne razine, a takvi su potrebni vlasti da radi što hoće.
Takvoj policiji treba pridodati Tužiteljstvo ZHŽ, koje ne krije da samo apsorbira kriminal u svoje ladice i poništava bilo kakvo procesuiranje izdavanjem naloga za neprovođenjem istraga.
Istražni postupci su samo farsa
Kako onda očekivati da se istraži slučaj premlaćivanja M. Solde u listopadu u Širokom Brijegu, bacanje bombe pred obiteljsku kuću u kolovozuu Ljubuškom ili paljenje vozila samo 10 metara ispred policijske stanice u Ljubuškom veljači 2015. godine. Prva dva slučaja vodi tužitelj Borislav Čuljak, a treći tužitelj Mladen Hrstić.
Sva tri slučaja nisu teška za rješavanje, ali izgleda da na rješavanju moraju inzistirati oštećeni, a Tužiteljstvo se prenemaže i ne pokazuje zainteresiranost za pronalaženje počinitelja i istine. O stručnosti bi trebalo posvetiti puno više pažnje.
Što rade tužitelji?
Kao prvo oni bi trebali dobro proučiti Zakon o kaznenom postupku F BiH, osobito članak 45. gdje su sadržana njihova prava i dužnosti, ali bi također dobro trebali razmisliti o moralnosti i savjesnosti u obavljanju posla.
Trenutačno tužitelji predstavljaju kočničare u provođenju istraga, predstavljaju se tužiteljima, inspektorima i detektivima u jednom, dok policijski službenici igraju drugorazrednu ulogu, ulogu ćata, koji samo uzimaju iskaze osoba u postupku.
To je apsolutno umrtvljeni sustav, koji je obostrano poželjan (vlasti i represivnim aparatima), ali javnosti ne. Upravo doziranje pravde i istine predstavlja kontrolirani sustav od strane politike, te društvu daje osobine nepravednog i korumpiranog. Ali, vlast vjeruje u svoje "veliko hrvatstvo".
Iz dokumentacije o radu tužitelja u postupku je vidljivo da rade nezakonito i predmetima ne posvećuju pažnju da bi došli do otkrivanja počinitelja.Potrebno je postaviti pitanje, kako će se pronaći počinitelj paljevine policijskog vozila samo 10 metara od ulaza u PU Ljubuški, kada se dokazni materijal dugo ne želi premjestiti iz Sarajeva u Široki Brijeg nakon vještačenja, kako će se pronaći bombaš ili osoba koja je eventualno mogla premlatiti tinejdžera, kada tužitelj Borislav Čuljak ne prihvaća suradnju, zbog točne konstatacije kako postupak ne vodi uredno.
Na ove konstatacije mogu se tužitelji ljutiti koliko hoće, ali ovo je čista istina, a ako misle da nije, neka istinu pretvore u neistinu.
U ZHŽ kulminira kriminal i u najvećoj je snazi. Prošlotjedni posjet Dragana Čovića vršiteljima vlasti u općinama i ZHŽ-u, nije bio slučajan. Stanje, kao produkt korupcije je neodrživo, ali oni još misle suprotno. Zbog čega? To je jedan od njih jasno obrazložio fra Mariju Knezoviću!
Na djelu je čista diktatura.
