Profesor Miljenko Miloš aktivan je sudionik na političkoj pozornici još od ranih devedesetih godina kada je sudjelovao u osnivanju HDZ-a BiH. Prije toga, nakon završenog Filozofskog fakulteta u Zagrebu i nakon kraćeg zaposlenja u Zagrebu došao je u Mostar gdje je predavao povijest u više srednjih škola.
Autor je 5 udžbenika povijesti koje je objavila izdavačka kuća "Znanje", te je objavio više desetina stručnih radova i recenzija. Bio je ravnatelj srednje građevinske i srednje elektrotehničke škole u Mostaru, a 16 godina radio je na mjestu savjetnika za povijest u Zavodu za školstvo Mostar.
Danas je predsjednik Ujedinjene Hrvatske stranke prava BiH, a u intervjuu govori je o aktualnoj problematici s kojima se susreću Hrvati u BiH, te o predstojećim izborima na kojima će njegova stranka nastupiti u zajedničkom bloku kojeg predvodi HDZ 1990.
Moje aktivno političko djelovanje počelo je od početka 1990. godine. Budući da nikada nisam bio član SKJ mogao sam čista obraza izaći pred narod i govoriti o manjkavostima socijalističkog sustava i o Jugoslaviji kao grobnici Hrvata. Zajedno s manjom skupinom intelektualaca koji su bili odvažni i nisu se slagali s politikom SFRJ-a početkom 1990. godine udario sam temelje HDZ-a BiH u Mostaru i ubrzo postao predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar. U kolovozu 1990. godine na izvanrednom saboru HDZ-a BiH izabran sam za člana Predsjedništva HDZ-a BiH dok je predsjednik bio gospodin Stjepan Kljujić. Danas se rado sjećam tog vremena zanosa i entuzijazma. Nije bilo zadataka za koji bi se reklo da je težak. Dok su mnogi današnji "Veliki Hrvati" isticali da je HDZ stranka opasnih namjera slijepo vjerujući u Reformiste i SDP, mi smo nemarno radili na terenu i stizali do najzabitnijih naselja. Na kraju pokazalo se da trud nije bio uzaludan jer je ostvaren briljantan uspjeh kad smo dobili 30 zastupnika u Gradskom vijeću Mostara, SDA 19, SDS 12, dok su Reformisti i SDP bili daleko niže. Dakle to je bilo vrijeme kada se davalo sve od sebe, a nitko nije gledao na osobni interes. Međutim, pogrešna kadrovska politika, forsiranje ljudi mutne prošlosti i skromnih intelektualnih mogućnosti doveli su do toga da stvari krenu naopako. Nažalost dobar dio takvih blagoslovila je i Crkva što im u odnosu na istinske vjernike i poštene ljude ne može biti na čast. Zahvaljujući "novokomponiranim Hrvatima" koji su uz različite potpore i obmane došli na čelne funkcije hrvatskog naroda u BiH danas imamo ovakvu poražavajući rezultat na svim poljima. Od oko 730.000 Hrvata u BiH 90-ih godina taj broj se smanjio za 55-60%.
Tko je odgovoran za takvo stanje? Je li u pitanju pogrešna politika ili je sve urađeno smišljeno?
Nametnuti rat doveo je do velikih posljedica po svakom pitanju, ali pogrešna poslijeratna politika do danas dovela je Hrvate u najtežu poziciju od dolaska na ove prostore u 7.st. Zahvaljujući tzv. "humanom preseljenju" Hrvata iz dijelova Središnje Bosne i na genocidu nastaloj Republici Srpskoj te formiranju novih naselja na prostorima oko Mostara, Čapljine i Stoca, stvorena je još veća bijeda i siromaštvo. Dakle, pokušaj stvaranja "mini vojne krajine" u startu je propao jer su ta naselja već odavno pusta, a raseljeni Hrvati diljem Bosne ostaviše na desetine hektara svoga grunta, kuće i gospodarske zgrade, stoljetna ognjišta na koja se više nitko ne vraća. Tako se s pravom postavlja pitanje je li to bila samo pogrešna politika ili je namjerno urađeno budući da Hrvate predstavljaju i zastupaju ljudi bez imalo nacionalnog osjećaja. Stvaranjem interesnih skupina i klanova uglavnom od ranijeg komunističkog otpada i sitnih udbaških doušnika izvršena je neviđena pljačka narodnog dobra kojeg su vrijedne ruke radnika desetljećima stvarale. Umjesto da je došlo do stvaranja dioničkih društava gdje bi glavnu ulogu imali radnici dioničari koji su svoj život i znanje ugradili u određene tvornice, veliki giganti koji su zapošljavali po više tisuća radnika nestajali su preko noći, a skupa postrojenja su prodavana na čemu su se onda pojedinci bogatili kao što imamo primjer mostarskog Sokola čija su postrojenja i avioni završili u Beogradu. Tako je taj model kriminalne i pljačkaške privatizacije doveo do naglog siromašenja mase radništva, a paralelno s tim propadalo je i selo jer domaća proizvodnja poljodjelaca ničim nije zaštićena i svakim danom propada uslijed konkurencije nekvalitetnih poljoprivrednih proizvoda koje tajkuni najčešće bez carine uvoze. Dakle današnja aktualna vlast uopće se ne bavi navedenim problemima već je preokupirana kako još jednom obmanuti i prevariti napaćeni malobrojni hrvatski puk te dalje ostati na vlasti.
Tko od političkih lidera bh. Hrvata snosni najveću odgovornost za stanje u kojem se nalazi najmalobrojniji narod?
Mišljenja sam da današnja vlast HDZ-a BiH na čelu sa svojim ideologom i vođom okruženim s klimoglavcima i podobnim ostacima udbaškog klana snosi najveću odgovornost za sadašnji katastrofalni položaj Hrvata u BiH. Što više i očekivati kad se politika Hrvata vodi iz Beograda i Banja Luke. Je li to slučajno ili ne, neka svatko zaključi za sebe.
Kakva je uloga Hrvatskog narodnog sabora u svemu tome? Mnogi tvrde da je HNS služi samo jednoj osobi i jednoj stranci?
Hrvatski narodni sabor zamišljen je kao krovna institucija za zaštitu Hrvata u BiH međutim on je danas daleko od toga. On danas služi kao paravan narodu, a ustvari je postao udruga za upošljavanje rodbine, prijatelja, podobnih i uglavnom nestručnih kadrova HDZ-a BiH. Vođa HDZ-a BiH, a ujedno predsjednik tzv. Hrvatskog narodnog sabora još uvijek manipulira i obmanjuje stariju neuku hrvatsku populaciju. On je spreman ljubiti se i bratimiti s Acom Vučićem i Miloradom Dodikom i veličati Srbiju kao velikog prijatelja Hrvata, a ubrzo nakon mostarskog sajma ići na komemoraciju u Bleiburg. Stoga nemojte se začuditi ako tog vođu Hrvata u BiH uskoro vidite na Ajvatovici u Pruscu. I nakon svega neuke bake i djedovi opet će reći - To je dobro i on zna što radi!
S kime će vaša stranka ići na predstojeće Izbore?
Ujedinjena HSP BiH čiji sam predsjednik ići će na predstojeće izbore u velikoj koaliciji koju predvodi HDZ 1990. Mišljenja sam da je u ovoj grupaciji ujedinjeno istinsko demokršćanstvo i pravaštvo te da će njeni članovi i kandidati koji će se naći na izbornim listama raditi na dobrobit napaćenog naroda. Stoga sam spreman reći kako je ova grupacija posljednja uzdanica hrvatskog naroda u BiH.
Zbog čega mislite da blok kojem ste pristupili ima izglede pobijediti jaki HDZ BiH i njegove partnere na izborima?
Uvjeren sam da ovaj blok ima dobre izglede za uspjeh jer je satkan od stranaka i ljudi koji se nisu kompromitirali prije rata, u ratu i nakon njega. Na ovim izbornim listama neće biti udbaša, kriminalaca, tajkuna i profitera jer ljudi su spremni raditi za interese naroda.
Kakvo je vaše stajalište oko Izbornog zakona? Je li Čović na kraju postupio previše nekompromisno, kako su nedavno izjavili iz američkog veleposlanstva?
Što se tiče izbornog zakona smatram da bi međunarodna zajednica i visoki predstavnik trebali biti energičniji. Predstavnici tri vodeće stranke u BiH, HDZ BiH, SDA i SNSD, nisu pokazali dovoljno volje i htijenja da uistinu dođe do izmjena izbornog zakona jer im konfuzno stanje odgovara s obzirom da se u mutnom najbolje lovi. Za tehničke promjene u izbornom zakonodavstvu još nije kasno i to je potrebno ugraditi te uvesti skeniranje izbornih listića i video nadzor jer dosta je glasovanja mrtvih osoba i krađe legalno osvojenih glasova. To sam osobno doživio na zadnjim općim izborima 2014. godine kada sam osvojio 4.700 glasova na federalnoj listi, a prikazano mi je 1750 glasova. Nema koristi niti od argumentiranih žalbi jer su Središnjem izbornom povjerenstvu sjede bivši djelatnici SUP-a i visoko pozicionirano dužnosnici vladajućih stranaka.
Kuda vodi partnerstvo HDZ-a BiH i Dodikovog SNSD? Ima li tu opasnosti za raspad BiH, kako govore pojedini analitičari?
Partnerstvo HDZ-a BiH i SNSD-a nije slučajno i to je rezultat dugogodišnje suradnje vođa te dvije stranke. Izjave kako će se SNSD založiti za osnivanje trećeg entiteta u BiH je samo bacanje prašine u oči neukom narodu, a s druge strane cilj je očuvati Republiku Srpsku i ne poticati pitanje povratka Hrvata u Republiku Srpsku. Ipak pored svega mišljenja sam da neće doći do podjele ili raspada BiH jer ako bude sreće i volje poslije izbora nakon listopada ove godine potrebno je pokrenuti pitanje regionalizacije BiH.
Huškanje
Kako relaksirati odnose među narodima u BiH, odnosno učiniti državu poželjnom za sve njezine građane? U četiri godine aktualna vlast uspjela je u par navrata opet potpuno zavaditi svakoga sa svakim. Rade li to aktualni lideri svjesno? Je li moguće da je u pitanju stara izreka 'zavadi pa vladaj'? Gdje je kraj tome?
Nebriga aktualne vlasti u BiH za boračku populaciju HVO-a i Armije BiH i njihove životne probleme već je na indirektan način dovelo do međusobne pomirbe. Bez obzira na naciju i vjeru neimaština zbližava narode. Lideri vladajućih stranaka u BiH koristeći se starom oprobanom huškačkom retorikom do sada su uspijevali ostvariti svoj cilj borbe za vlast. Iskreno se nadam da im ovaj put to neće uspjeti jer većina ljudi misli svojom glavom.
