Strateški je interes HDZ BiH i SDA da na izbore izađe što manji broj glasača, jer bi masovna okupacija glasačkih kutija sigurno značila promjene i njihovo zbacivanje s vlasti.
Presabiranje i nužno nacionalno jedinstvo su glavne i identične kampanjske silnice najjačih hrvatskih i bošnjačkih stranaka HDZ BiH i SDA. Prevedeno u njihovu političku pragmu to znači poziv za svenacionalno okupljanje oko tih stranaka i bjanko potpora sadašnjem vladajućem režimu, ali i najava izmišljanja nacionalnih izroda i brutalnoga razračunavanja s nacionalnim izdajnicima. Početak kampanje HDZ BiH još obilježavaju i navodna bespoštedna borba za jednakopravnost Hrvata i za legitimno predstavljanje. Zanimljivo je kako u stožernoj stranci više ne spominju nikakve pričuvne planove kao što su nedavno zaprijetili fantomskim planom "B".
Kampanja počela
Znakovito je kako vođa HDZ BiH Dragan Čović i njegovi najbliži suradnici svakom zgodom ukazuju kako nema nikakvih podjela među Hrvatima u BiH i da postoje samo neke političke stranke koje imaju drugačija stajališta i ciljeve od njegove stranke odnosno od Hrvatskoga narodnoga sabora. Istina je posve drugačija, ona boli i ona se ne može prikriti nikakvim manipulacijama i izvještačenom samouvjerenošću. Ako podjela nema zbog čega se ima potrebu toliko forsirati taj frizirani spokoj oko jedinstva nacije. Kao nikada do sada, Čović i njegova svita su krenuli u obilazak hrvatskih mjesta, svetkuju po patronima župa, slave po danima općina, obilaze tvornice i povratnička naselja, organiziraju tribine i okrugle stolove.
U tišini kampanje već se darivaju pojedini pohlepni lokalni svećenici ili im se daju lažna obećanja, podmićuju članovi nekih hrvatskih oporbenih stranaka i unose raskoli, stavlja pod kontrolu financijski moćna i 'opasna' udruga Prsten. U pozadini tih već iskušanih trikova stožerne stranke nekako je neprimijećen prošao apel hrvatskoj dijaspori o značaju predstojećih, povijesnih, parlamentarnih izbora u BiH i poziv da masovno iskoriste svoje pravo biranja i izađu na biračka mjesta 7. listopada.
U HDZ BiH su iskopali statističke podatke da u odnosu na popis pučanstva iz 1991.godine, u BiH po zadnjem popisu iz 2013. godine nedostaje više od 230 tisuća Hrvata. Pretpostavlja se dakle onih sa pravom glasa. Potpredsjednik HDZ BiH i "vječni" kandidat za potpredsjednika RS Davor Čordaš, koji živi u Mostaru, ali je za potrebe fotelje prijavljen u svom Brodu, najavljuje stranačku okupaciju na tu veliku biračku populaciju. Procjena je da bi Čordašu za pobjedu za potpredsjednika RS trebalo iz inozemstva svega oko 5 tisuća glasova, jer su Hrvati u RS, nažalost, gotovo istrijebljeni. Pila je naopako kako se HDZ BIH tobože usmjerava na hrvatsku dijasporu, na više od 200 tisuća birača koji bi toj stranci i ponaosob kandidatu za hrvatskoga člana Predsjedništva Draganu Čoviću bili dovoljni za pobijedu nadobudnoga Željka Komšića pa i dr. Dijane Zelenike.
Nezadovoljna dijaspora
Ushićeno bi Čović prigrlio tu fantastičnu brojku glasača, međutim problem je što u stožernoj stranci zapravo strahuju od izbjegle nove generacije hrvatske dijaspore. Procjenjuju da su to zapravo potencijalni buntovnici, mogući grobari sadašnjega Čovićevoga odnarođenoga režima, koji čemerni kruh zarađuju po bijelome svijetu baš zbog pogrešne politike i nebrige najjače hrvatske stranke Oni su razočarani, bijesni i ogorčeni i kao takvi nikako nisu ciljana biračka skupina HDZ BiH i Dragana Čovića. U netrpeljivost dijaspore prema HDZ BiH su se u zadnje vrijeme na svojoj koži uvjerlili u nekoliko navrata neki najviši dužnosnici te stranke.
Ista bi se mantra mogla preslikati na i SDA.
Ta nova generacija mladih, ojađenih Bošnjaka je masovno poharala europske zemlje, a i danas svakodnevno po Sarajevu opsjeda veleposlanstva zapadnih država pa čak i Slovenije jer ovdje za njih kruha i perspektive nema. Pa logično je da ti izbezumljeni ljudi ne mogu i neće svoj glas bespogorovno dati SDA i HDZ BiH. Oni neće glasovati za vladajući režim, ali nažalost, neće po svoj prilici svoj glas isporučiti niti onim snagama koje ulaze u borbu za svrgavanje toga vladajućega zla u BiH. Odbačenoj i protjeranoj mladosti se sve gadi u ovoj unakaženoj zemlji. Praksa je pokazala, i zašto bi tu dobitničku formulu netko mijenajo i sebi skakao u stomak, da je za HDZ BiH i SDA najbolja opcija da što manji broj ljudi s pravom glasa izađu na izbore. U toj prokušanoj varijanti je posve dovoljno da onaj minimalni demokratski izborni pobjednički legitimitet tim strankama da njihovo disciplinirano pa i isprepadano članstvo. To je vojska državnih namješetnika, službenika, vojnika, policajaca, obavještajaca, direktora, ministara, pomoćnika, savjetnika i svih članova njihovih obitelji. Većina njih je na državne jasle prikačena po stranačkim linijama, mnogi su višak u birokratskome aparatu i bilo bi samoubojstvo sjeći granu na kojoj sjediš.
No, ima i ona druga kolona, možda i dvoredna, obespravljenih ljudi koja sramežljivo izlazi na izbore ili im smrde glasačke kutije. Za tu masu se moraju bespoštedno potući neki novi odvažni lideri. Tu novu svježu krv, sposobnu za eutanaziju vladajućih sila, ova zemlja, bojimo se, još nema.
Narod dobiva vlast kakvu zaslužuje, pa ako i ove jeseni nasjedne na jeftine podvale o nacionalnom jedinstvu i izmišljenim neprijateljima na onoj drugoj strani, onda i ne zaslužuje bolje. Redovi ispred stranih konzulata bit će u tom slučaju samo još duži, a naša država sa manje do 3 milijuna stanovnika, opustošena u raljama kriminala, korupcije, nepotizma, daleko od Europe.
