Priča mi kolega branitelj kako se on nakon rata pokušao baviti poduzetništvom. Jedan pčelar isto branitelj mu je predložio da zajedno naprave aluminijsku matičnu rešetku. On nije imao pojma o košnicama i pčelama pa mu je pčelar objasnio što su matične rešetke, čemu služe i kojih sve vrsta ima na tržištu. Pčelar mu je još rekao da na tržištu nema aluminijskih matičnih rešetki, već se mogu nabaviti samo plastične i žičane matične rešetke i da ove matične rešetke imaju velike mane tj. plastične matične rešetke nakon par godina zbog topline pucaju, žičane matične rešetke nakon par godina počnu hrđati, a aluminijske matične rešetke bi bile ekološki čiste i trajne.
Obzirom da je on po struci dipl.ing.strojarstva, prihvatio je ponudu i zajedno su krenuli u izradu stroja za proizvodnju aluminijskih matičnih rešetki.
Nije ovaj inženjer strojarstva slučajno nakon rata krenuo u izradu stroja za proizvodnju aluminijskih matičnih rešetki. On je i prije rata s jednim vrsnim inženjerom strojarstva radio na konstruiranju stroja za proizvodnju aluminijske lamperije, na konstruiranju stroja za pakiranje kave i na konstruiranju i proizvodnji drugih hidrauličnih i pneumatskih uređaja i strojeva.
Odlučili su da buduća aluminijska matična rešetka bude izgledom slična plastičnoj matičnoj rešetki. On je još od prije rata imao hidraulični agregat, samo je trebalo napraviti alate za probijanje i izraditi konstrukciju stroja. Čim su se on i pčelar počeli raspitivati o materijalu, tokarskim i bravarskim radnjama, odmah su oko njih počeli kružiti raznorazni spletkaroši i doušnici koji su bili povezani sa službenom HDZ-ovom politikom. Ti spletkaroši su uglavnom postavljali uvijek ista pitanja što će vam to, tko će vam to praviti, gdje će te napraviti alate…
, a davali su i svoje komentare kao npr. nema od toga ništa, vi ćete napraviti stroj, to je bacanje para...
itd. Odlučili su da konstrukciju stroja rade s lokalnim bravarima i tokarima, a da alate naprave u tvornici "Soko" Mostar, iz razloga što se alati rade od alatnih čelika i sa zadanim tolerancijama.
Kad su krenuli u izradu konstrukcije stroja i alata primijetili su pokušaje sabotiranja od strane bravara i tokara tj. kao da ih je netko podgovorio da traljavo rade. Zavareni spojevi bili su nekvalitetni, slabo obrađene ravne površine, ravne plohe međusobno nisu bile paralelne ili okomite. Alati koji su izrađeni u tvornici "Soko" Mostar na prvi pogled su izgledali dobro. Kod montiranja su primijetili da su i neki dijelovi alata malo zakrivljeni, ali to se nije vidjelo golim okom, jer se radi o tolerancijama, koje su zadane u mikronima. Vrlo zanimljivo je to, što su mnogi majstori radili traljavo, ali skupo su naplaćivali svoj rad. Zbog svih tih sabotiranja i dijelova alata koji su zakrivljeni, iako su potrošili novce, odlučili su odustati od toga projekta.
Nakon tri četiri godine ponovo su se sreli, razgovarali i odlučili realizirati projekt. Popravili su zavarene spojeve, doradili slabo obrađene ravne površine, ispravili zakrivljene plohe da bi međusobno bile paralelne ili okomite i ponovo doradili alate u tvornici "Soko" Mostar . Iako to opet nije bilo sve precizno urađeno, uspjeli su sastaviti stroj za proizvodnju aluminijskih matičnih rešetki. Ta aluminijska matična rešetka je bila na neki način inovacija.
Treba reći da nisu svi ljudi koji su se vrtjeli oko ovog projekta bili zlonamjerni. Mnogi su davali kvalitetne ideje koje su kasnije korištene u konstruiranju i proizvodnji aluminijskih matičnih rešetki. Čim je krenula proizvodnja, iako su neki najpoznatiji hercegovački pčelari utvrdili da je proizvod kvalitetan, isti oni spletkaroši počeli su kompromitirati i omalovažavati proizvod. Da bi zaustavili prodaju tvrdili su da aluminijske matične rešetke režu krila pčelama itd., iako su rupe kroz koje su prolazile pčele imale fine rezove, iste kao kod plastičnih matičnih rešetki. Obzirom da je pčelar imao dosta poznanstava među pčelarima, neki pčelari su dolazili direktno, a neki bi telefonom naručivali proizvod. Bez obzira na negativnu promidžbu koja se širila, mnogi hercegovački pčelari su tada kupili aluminijske matične rešetke, a počeli su ih kupovati i najpoznatiji pčelari u Hrvatskoj.
Da bi krenuli s normalnom proizvodnjom trebalo je plasirati proizvod po prodavaonicama pčelarske i poljoprivredne opreme. Obišli su sve prodavaonice u Hercegovini i u Zagrebu i nijedna prodavaonica nije ih htjela uzeti. Neki vlasnici bi omalovažavali proizvod, neki bi već bili u strahu dok su im nudili proizvod, a neki vlasnici prodavnica bi rekli: proizvod je dobar, cijena je dobra, ali ja ih ne smijem uzeti i nikome ne smijete reći da sam vam to rekao
.
Bez obzira što proizvod nisu mogli plasirati po prodavaonicama, mnogi pčelari su dolazili direktno ili naručivali proizvod telefonom. Prodavali bi matične rešetke isto kao što su pčelari prodavali svoj med. Vlast HDZ-a BiH se ubrzo dosjetila kako zaustaviti i takvu prodaju. Proizvođače aluminijskih matični rešetki stavili su pod potpuni nadzor. Prisluškivali bi telefone-mobitele i pratili s koga broja se zove. Tako npr. ako je zvao neki Musliman (Bošnjak) iz Zenice ili Hrvat iz Tuzle i tražio da mu se napravi 200 aluminijskih matičnih rešetki, HDZ-ove obavještajne i paraobavještajne strukture bi vidjele broj s kog se zove, pa bi onda oni počeli nazivati te ljude i prijetili bi im. To su radili na način da tog čovjeka (kupca) zovne prvi, drugi, peti, deseti HDZ-ov provokator i svi prijete. Prijetnje su bile uglavnom da mu se može svašta dogoditi, ako dođe kupiti matične rešetke i da će ga pronaći u Zenici ili Tuzli i prevrnuti mu sve košnice. Svakom kupcu zaprijete da ne smije nikom ništa reći o prijetnjama, u suprotnom, opet će mu se isto dogoditi. Poslije takvih prijetnji svaki kupac odustaje od kupovine aluminijskih matičnih rešetki. Naravno, nisu oni prijetili svakom kupcu, znali su oni komu smiju prijetiti, da bi to ostalo u tajnosti.
Zbog toga što je proizvod bio kvalitetan, jeftin i trajan, mnogi najpoznatiji pčelari u Hrvatskoj i BiH su kupili aluminijske matične rešetke. Mogli su oni i proširiti proizvodnju s nekim sličnim proizvodima, ali to u ovakvom političkom okruženju nije imalo nikakvog smisla. Iako i sada neki pčelari traže da im se naprave aluminijske matične rešetke, zbog svih ovih prepreka i sabotaža, odustali su od daljnje proizvodnje.
Nisu se ove sabotaže događale samo njima i brojni drugi građani i iseljenici će potvrditi da im se nije dopustilo raditi ili da nigdje nisu uspjeli plasirati svoj proizvod. Znači, vlast HDZ-a BiH ne dopušta nikome tko je politički nepodobnom baviti se poduzetništvom, niti bilo čim drugim i potpuno ga blokira. To rade na način da HDZ-ove obavještajne i paraobavještajne strukture slušaju i gledaju što tko radi i onda idu smetati i nanositi štetu.
S obzirom da su proizvođači aluminijskih matičnih rešetki kao branitelji bili politički nepodobni, vlast HDZ-a BiH im je pravila velike probleme od početka do kraja, isto je bilo prije 20 godina i sada, nije tu bilo nikakvih pomaka.
Sve ovo dokazuje da vlast HDZ-a BiH ucjenjuje gospodarstvenike, određuju im s kime smiju poslovati, pa im tako oduzimaju poslove i nanose štetu. Na ovaj način vlast HDZ-a BiH zaustavlja razvoj ovog kraja, progoni branitelje i protjeruje politički nepodobno stanovništvo.
