Dok u Bosni i Hercegovini i dalje traje prepirka o broju onih koji napuštaju zemlju, iz zemalja u koje idu naši, ali i građani svih zemalja zapadnog Balkana, dolaze egzaktne brojke pa je tako za manje od tri godine je građanima regije odobreno oko 160 tisuća radnih viza u Njemačkoj.
Ono što je za sve zemlje regije još i gori podatak jeste kako su redovi onih koji čekaju na odlazak mnogo, mnogo veći i jedino što ih za sada sprječava jeste činjenica da se do viza teško dolazi i da su čekanja i po godinu dana. Prema podacima njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada, koji radi pri Agenciji za rad, u Sarajevu i Prištini se na termin za radnu vizu u prosjeku čeka preko godinu dana, u Beogradu sedam a u Tirani šest mjeseci.
To su podaci iz veljače pa vjerujem kako se u posljednjih šest mjeseci to vrijeme čekanja i produžilo
, pojašnjava dr. Karola Burkart, stručnjak za migraciju u ovom institutu.
Konzulati "pregaženi" navalom
Prema njenim riječima, od studenog do kraja prošle godine odobreno je 120 tisuća zahtjeva za vizu prema ovom "zapadnobalkanskom pravilu", dok je još tridesetak tisuća zahtjeva odbijeno. Ukoliko se na to doda prvih sedam mjeseci ove godine, za koje još nema službenih podataka, pretpostavka je da je oko 160 tisuća ljudi iz Srbije, BiH, Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore dobilo radnu vizu u Njemačkoj u manje od tri godine.
To je mnogo i konzulati su bukvalni "pregaženi" navalom. Vjerujem kako, što se tiče personala u konzulatima, za ovo uopće nisu bili pripremljeni. Iako Savezna vlada uvijek naglašava da pojačava personal, to je marginalno u odnosu na potrebe. Znamo i da prostorije nisu dovoljno velike, da zgrade konzulata pucaju jer su prepune
, kaže Burkart.
Budući da u Njemačkoj nedostaje radne snage, kako i poslodavci želje da država na neki način olakša pristup njemačkom tržištu dana, ne treba sumnjati kako će se to ubrzo i dogoditi te će se val iseljavanja s ovih područja samo nastaviti.
Siromaštvo i moralno propadanje
Ukoliko znamo ove podatke, koji se odnose na samo jednu državu u koju idu bh. građani, ona se jasno vidi kako su političari, statističari i brojni drugi "stručnjaci" jednostavno lagali kada su govorili iseljavanje iz naše zemlje i nije prevelik problem. Svi znaju kako je dobar dio ljudi iz BiH otišao u Irsku, u skandinavske zemlje, dio ih je sreću pokušao potražiti u Švicarskoj i Austriji, tako da se samo može pretpostaviti o kojoj se brojci iseljenih iz BiH radi u posljednjih četiri, pet godina. Naravno, ne treba s uma smetnuti da svima onima koji imaju hrvatsku putovnicu ulaskom Hrvatske u EU 2013. se otvorilo tržište rada te njima nisu potrebne radne vize pa je i zbog toga teško pratiti podatke o odlascima iz BiH. Nažalost, BiH je posljednjih godina bukvalno došla u situaciju da se golim okom vidi da je ljudi u gradovima sve manje i manje, poslodavci jasno na to upozoravaju jer više ne mogu naći radnike, ali politike i dalje ostaju zarobljene u nesretnim devedesetima prošlog stoljeća, u Prvom i Drugom svjetskom ratu…
Niti žele niti su sposobni razumjeti nove svjetske poretke, globalni i digitalni svijet i činjenici kako ljudi u BiH više vjerojatno nikada neće "šutjeti i trpjeti" te da u busanja nacionalnih prsa i u priče o najvećim zaštitnicima nacionalnih interesa mogu vjerovati samo "isprogramirani partijski poslušnici" i nitko više.
Zemlja je nažalost i dalje sinonim za duboko siromaštvo, moralno propadanje, korupciju i kriminal te smo na periferiji Europe. Kakve su naše politike možda se najbolje vidi iz činjenice da se posljednjih mjeseci utrkuju tko će više glasova izlobirati od ljudi kojih su svojim politikama istjerali iz matične zemlje.
