Na bošnjačkom dijelu političke pozornice izborna kampanja se dobrano uozbiljila. Šefik Džaferović, uz pratnju stranačkoga vođe Bakira Izetbegovića i drugih dužnosnika SDA, obilazi stranačku bazu uzduž i poprijeko Federacije BiH, uvjerava svakoga zasićenoga i kolebljivoga člana da je upravo on najbolji odabir i budući bošnjački član Predsjedništva.
Kandidata SDP Denisa Bećirovića je nemoguće izvući iz salonske hladovine na otvorenu bojišnicu, on živi i dalje u svijetu otvorenih pisama i ispraznih inicijativa.
Potpaljen fitilj
Nakon što se vratio sa godišnjega odmora iz rodne Crne Gore, čelnik SBB i po treći puta kandidat za bošnjačkoga člana Predsjedništva, Fahrudin Radončić je i definiitvno potpalio fitilj bespoštednoga obračuna sa Džaferovićem i frakcijom Bakira i Sebije Izetbegović unutar SDA. U Republici Srpskoj se razgoropadio Milorad Dodik paranoičnim pozivima na novo svesrpsko preslagivanje i okupljanje oko nužnoga zajedničkoga strateškoga regionalnoga cilja. Paralelno s tim Dodik i SNSD demoniziraju i razapinju ”izdajnički” Savez za promjene koji opet grčevito pokušava u narodu ogaditi režim koji je Srpsku doveo do izolacije, bijede i financijskoga sloma.
Godišnji odmori
Na hrvatskome dijelu političke pozornice su još uvijek godišnji odmori. Nema kampanje, na sceni je letargija, neko čudno, a nekima i sumnjivo zatišje.
Hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović pa i neki suradnici spokojno i bez nekoga stresa ”koncelebriraju” sa biračima po patronima župa, slave obljetnice i odaju počast stradalnicima u Domovinskom i Drugome svjetskome ratu, goste se po mjesnim zajednicama. Čović je čak upriličio i jednonacionalno savjetovanje s veleposlanicima i konzulima. Kampanja je primirena tako da sve djeluje kao promišljeno hrvatsko zajedništvo, što apsolutno odgovara HDZ BiH.
Oporbeno Hrvatsko zajedništvo, obećavajuća skupina stranaka okupljenih oko HDZ 1990 još uvijek je u zatišju. Početkom ljeta je započelo pravom verbalnom grmljavinom kandidatknjinje za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH dr. Diane Zelenike. Tlo i govornice su podrhtavale od njezinih kritika i optužbi na račun svoga rivala Dragana Čovića, ali i na politiku i promašaje HDZ BiH. Hrvatska pozornica je prepoznala ozbiljnoga konkurenta Draganu Čoviću i Željku Komšiću. Kao politička logistika i potpora dr. Zeleniki je vrlo inteligentno i pragmatično okupljena i formalizirana velika grupacija stranaka Hrvatsko zajedništvo. Sama činjenica da je nekoliko stranaka odbilo sudjelovati na izborima u okvirima Hrvatskoga narodnoga sabora i da se odlučilo na novi savez je bila pokazatelj da je HNS u startu okrnjen i kvalitativno načet, da je dobio kvantitativno i snažniji protivnički kapacitet u većem broju stranaka. U ozbiljnim analitičkim krugovima je apsolutno pozdravljeno i pozitivnim ocijenjeno okrupnjavanje hrvatske oporbe u BiH, ali i javno iznesena politička stajališta i ciljevi.
Nekako se s tom javnom promocijom i stalo. Sigurno je da ta grupacija nešto i radi, ali je očito zatišje na hrvatskoj političkoj sceni. Ipak, svakome je jasno da se izbori u BiH ne mogu dobiti ”spavanjem” i uljudnom praštajućom kampanjom. Razočarano i neopredijeljeno biračko tijelo, vapi za žestinom, političkim nabojem i jamstvom da će se dogoditi neke promjene.
