Kozmetičari su "tonama pudera" zamaskirali bore oronulih političara, stomatolozi "ubijelili" zubne proteze, fotografi su vješto navukli osmijeh tmurnim vođama. Naspram izvještačenoga vizualnoga optimizma, poruke straha, diskriminacije, prijevara i defetizma. Nigdje borbe protiv kriminala, korupcije, nepotizma, velikih investicija i socijalne pravde, zaustavljanja egzodusa odlaska nadarene i odbačene mladeži.
Preostalo je, s današnjim danom, službeno još pet udarnih dana izborne kampanje. Za očekivati je da političke stranke i kandidati izvuku iz rukava i te svoje posljednje "smrtonosne" adute u nezapamćeno prljavom razračunavanju s političkim rivalima.
Ako nisu do sada sigurno neće niti do petka obradovati javno mnijenje i svoje birače nekim senzacionalnim ekonomskim projektima, obećanjima o odlučnim reformamama na europskome putu, razornoj borbi protiv kriminala i korupcije, nepotizma, pravnoj državi i socijalnoj pravdi velikim izdvajanjima za zaustavljanje odljeva mlade pameti iz ove zemlje.
Nerealna obećanja
Mučno je priznati, ali javnost u BiH naprosto ne vjeruje u neke dramatično pozitivne promjene nakon parlamentarnih izbora 7. listopada. Nisu ih mobilizirali i uvjerili stranke i kandidati koji se nadmeću na ovogodišnjem festivalu demokracije. Razumljivo je to ako je već na početku izborne kampanje postalo jasno da će to dodvoravanje biračkome tijelu goropadno obilježiti kandidati za članove Predsjedništva BiH.
Istina, većina njih su i stranački faraoni, ali neshvatljivo je i jadno da se političke stranke nisu potrudile niti mrvice promovirati i dati prostor ekonomskim, pravnim i socijlnim ekspertima, mladim nadarenim i obrazovanim mladićima i djevojkama koji bi, bez kompleksa, znali progovoriti o gorućim životnim temama i zemlji, ohrabriti i vratiti osmijeh i nadu izbezumljenim ljudima koji kopaju po kontejnerima ili čekaju u redovima za vize pred stranim konzulatima.
O svemu tome su nas obasipali glupostima upravo kandidati za državno Predsjendištvo čija to nadležnost nije, a najmanje su ili uz rijetke izuzetke educirani za ekonmiju. Sve su podredili osobnoj promociji, interesima i karijeru, a onako usputno i spašavanju ili održavanju stranačkoga rejtinga. Rijetko ćete na skupim, ali sterilnim, plakatima naići na nasmiješenoga drugorazrednoga stranačkoga činovnika, gdje god se maknete ukazuju se vođe.
Ako se izuzmemo Bakira Izetbegovića, koji to po ustavu više ne može biti te Nermina Nikšića i Iliju Cvitanovića, izbornu kampanju za državno Predsjedništvo iznose stranački šefovi: Dragan Čović, Milorad Dodik, Fahrudin Radončić, Željko Komšić, Mladen Ivanić, Senad Šepić.
Uzaludna su bila očekivanja da bi političari trebali pružiti bolju nadu i utjehu stanovnicima ove države, njih prioritetno i jednokratno zanima samo 7. listopad, dan održavanja izbora. Tjedan dana prije većina analitičara predviđaju da domaće glavešine nakon parlamentarnih izbora mogu postići visok stupanj suglasnosti samo oko podjele vlasti.
Oni jednostavno nemaju odgovor na pitanja ekonomskog razvoja, socijalne sigurnosti i napuštanja ove zemlje. Na sceni je već desetljećima interesno organiziranje političkih stranaka pa čak i bez ikakve ideologije. Poglavito su problematična obećanja kandidata za Predsjedništvo BiH, a koja ne mogu ispuniti s pozicije člana Predsjedništva BiH, jer su u naležnosti entitetskih ili županijskih vlada, poput obećanja o porezima, razvoju namjenske industrije i slično. Ono što izbezumljuje očajne ljude je da političari uopće nemaju ekonomski program, a ako ga imaju on je posve nerealan. Svjedoci smo obećanja o stotinama kilometara autocesta ili stotinu tisuća radnih mjesta. Šta smo dobili? Dobili smo sko 300 tisuća radnih mjesta , ali po zapadnoj Europi.
Otrcana kampanja
Dvadeset i osam godina od prvih izbora, četiri godine od prošlih općih izbora, a kampanja uobičajeno otrcana, agresivna i promašena kao i sve prethodne. Nekako se barem kad se tiče plakata vjerovalo u moderna osvježenja. Po prometnicama glavnoga grada stranke i kandidati poručuju: "Snaga naroda" i vjerovali ili ne - "Socijalna pravda i jednakost".
Paradosklasno ne radi se o plakatima SDP-a, DF-a, Naše Stranke, GS-a, nego nikoga drugoga do bošnjačke desne stranke SDA. Klasičan pokušaj desnice da ukrade glasove ljevici i predstavi se socijalno osjetljivom. Ali, to istodobno govori o anemičnoj ljevici koja je prepustila taj socijalni prostor "nacionalistima".
Zato se u nedostaku vizije otuđene stranke koje nominalno pripadaju ljevici i centru busaju u prsa tko je veći domoljub, i tko će više, jače, bolje, valjda od SDA, zaštititi državu Bosnu i Hercegovinu i tako pridobiti tradicionalno glasačko tijelo Stranke Demokratske akcije.
Tako SDP poručuje da oni nude kandidata Denisa Bećirovića kao predsjednika za sve i da su su oni stranka za sve, DF da BiH pobjeđuje, Građanski Savez da su za građansku državu, a Naša Stranka da samo trebamo biti "zajedno i tačka". Kojeg li političkog gafa, kandidat Naše stranke za hrvatskoga člana Predsjedništva se nije udostojio svoju poruku napisati niti na hrvatskome jeziku, pa mu se svjesno ili ne omakla ona famozna "tačka" umjesto hrvatske inačice točka. S plakata ne dominiraju poruke svojstvene ljevici, ne poručuju nam da im je u prvom planu, ekonomska radnička baza. Na plakatima su veoma rijetko imena stranaka, tako da se ne zna čiji je koji plakat, je su li poruke i parole od stranaka ljevice ili su zapravo plakati narodnjačkih stranaka.
Analitičari pretpostavljaju kako je namjera stranaka ljevice pokazati da su to stranke za sve građanke i građane neovisno od njihove etničke, nacionalne, vjerske, seksualne i druge pripadnosti. S plakata SBB-a dominira fotošopirani Fahrudin Radončić koji se smiješi izrazito ubijeljenim "porculanskim" zubima i koji poručuje "Biraj moćnu BiH". Moćna BiH u ovakvim društveno-ekonomskim konstelacijama, ukoliko bi "bošnjački Donald Trump" pobijedio, značila bi, po njegovim političkim protivnicima, moć za ometanje pravde, pritiske na svjedoke; moć za nepravdu, kapital i za status quo.
Tu je također i stranka Narod i Pravda, kojima je ime stranke valjda i parola, jer na plakatima osim imena nema ništa. Radončić tvrdi da je Narod i Pravda samo drugo pakiranje SDA koje se pokušava predstaviti kao neko tko će popraviti one stvari koje je upravo Elmedin Konaković kao kadar SDA i premijer ŽS zabrljao.
Vođa HDZ BiH Dragan Čović je iznenađujuće na svoj plakat ubacio i pojam domovina. Valjda da bi konačno odbacio optužbe da je za njegovu stranku BiH zapravo pričuvna domovina, Lijepa naša prva, ali i da amortizira agresivno verbalno domoljublje Željka Komšića zbog čega on i ove godine bošnjačkim glasovima opasno prijeti Čoviću. Ako se izuzme mali incident između dva HDZ-a oko izbornog slogana "zajedništvo" kampanja unutar hrvatskog političkog spektra ne obiluje prevelikom količinom fekalija i misteriozno je dosta podnošljiva.
U RS-u sve frca od primitivizma i uvreda. Prednjači po običaju Milorad Dodik.
Poruke vjerskih zajednica
Eto, pred samu završnicu izborne kampanje oglasili su se i čelnici Katoličke crkve i Islamske zajednice BiH. Uobičajeno su pokušali, uvijeno i tobože neutralno, pozvati birače iskoristiti masovno svoje demokratsko pravo i obvezu i izaći na izbore i svojim glasom sebi izabrati predstavnike i budućnost.
Naravno, nitko nije toliko naivan i neuk pa da ne prepozna kako od takvih, samo na prvi pogled upakiranih, poruka najveću korist imaju vodeće nacionalne stranke HDZ BiH i SDA, prirodni ideološki i tradicionlani saveznici. Nigdje u tim porukama nema samokritike zbog brojnih izravnih sudjelovanja svećenika na izbroim skupovima i zajedničkim fotkama sa stožernikom i njegovom svitom.
Sva ova smaranja i manipuliranja u izbornoj kampanji zbunjeno ili perverzno promatra međunarodna zajednica. Nakon silnih upozorenja i vapaja oporbenih stranaka, Visoki predstavnik Valentin Inzko se sada pred samo glasovanje pravi "mulac" i priznaje kako je međunarodna zajednica ipak reagirala tromo i mlako i da je trebala barem ustrajati na uvođenju skeniranja glasačkjih listića i video nadzora biračkih mjesta. To čak nije uvjerljivo niti posipanje pepelom niti može odagnati sumnje da i međunarodni faktor u BiH tijesno surađuju s domaćim vječnim vladarima.
Izborna kampanja je nažalost još jednom pokazala da narodi u BiH spavaju, da nemaju snage, moći, a niti pameti izroditi nove genearcije lidera koji će donijeti te radikalne promjene i pokrenuti državu prema procvatu i blagostanju. Pa, ako je to ta sumorna stvarnost onda ćemo opet dobiti vlast kakvu zaslužujemo. Problem je što uskoro ti naši vlastodršci neće imati nad kim vladati, odoše svi negdje daleko od ove uklete i nesretne zemlje.
