Nedosljednost i manjak vizije političkih stranaka u nekom trenutku i na strateškim pitanjima ogoli svu tragikomičnost takvih neprincipijelnih ponašanja.
U zadnje vrijeme se na političkoj pozornici u BiH, poglavito u Federaciji, vodi bespoštedna politička borba oko konstitutivnosti naroda i famozne uporabe jednog od popisa pučanstva kod izračuna broja izaslanika za popunu federalnog Doma naroda FBiH.
Apsurdnost zaokreta
Dapače, svjedočimo apsurdnosti naglih zaokreta u stajalištima suprotstavljenih ključnih političkih aktera u Sarajevu i Mostaru. Naime, hrvatske stranke predvođene HDZ-om BiH danas grčevito brane ustavni princip konstitutivnosti naroda kao sudbosno i presudno pitanje za opstojnost političkog pa i fizičkog bića najmalobrojnijeg naroda.
Naspram toga sarajevske građanske stranke vode kampanju na dokidanju konstitutivnosti naroda i ugradnji građanskog principa u neke buduće ustavne promjene, pri tome se pozivaju na europske građanske vrijednosti i dostignuća. Tom političkom stampedu ljevice se po potrebi pridružuje i ortodoksna bošnjačka nacionalna stranka SDA.
Ta bi stranka rado u državi uvela građanski koncept u cilju dominacije, ali istodobno koristi svaku prigodu da kod nacionalne zastupljenosti u institucijama konzumira princip etničke zastupljenosti, odnosno konstitutivnisti naroda.
No, nije uvijek u prošlosti bilo tako. Predstavnici najjače hrvatske stranke HDZ-a BiH su se 2000. godine bespoštedno opirali uvođenju konstitutivnisti naroda na cijelom području BiH. U federalnom Parlamentu su zastupnici te stranke glasovali protiv amandmana na Ustav FBiH, a dva suca hrvatske nacionalnosti Zvonko Miljko i Mirko Zovko, vjerojatno po nalogu vrha stožerne stranke, su zajedno s dva suca srpske nacionalnosti bili protiv odluke Ustavnog suda BiH koju je dvije godine kasnije Visoki predstavnik morao potvrditi i nametnuti.
Podsjećamo, Ustavni sud BiH opredijelio se za tumačenje o konstitutivnosti svih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine uz obrazloženje da:
Ustavni princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koji proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju. Van sumnje je da su Federacija Bosna i Hercegovina i Republika Srpska - prema riječima Daytonskog sporazuma o provedbi Federacije potpisanog u Daytonu 10. studenoga 1995. godine - priznati kao "konstitutivni entiteti" Bosne i Hercegovine Općim okvirnim sporazumom, posebno članom I/3. Ustava. Ali ovo priznanje im ne daje nikakvu carte blanche! Dakle, uprkos teritorijalnom rasporedu Bosne i Hercegovine uspostavljanjem dva entiteta, ovaj teritorijalni raspored ne može služiti kao ustavna legitimacija za etničku dominaciju. Pojam konstitutivnosti naroda predstavlja novinu u teoriji i praksi ustavnog prava. Potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma po prvi puta je inkorporiran u ustav te time postaje dio ustavnog rješenja. Ovim sporazumom okončan je oružani sukob u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, te je uspostavljena Federacija BiH na dijelu teritorija na kojem su Bošnjaci i Hrvati činili većinu. Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini koncept konstitutivnosti naroda etabliran je na području čitave države sa Bošnjacima, Srbima i Hrvatima kao konstitutivnim narodima. Riječ "konstitutivnost" vodi porijeklo od latinske riječi constituo, što u prijevodu znači osnovni, sastavni, temeljeni, onaj koji određuje. Konstitutivnost Bošnjaka, Srba i Hrvata podrazumijeva njihovu ravnopravnost koja se ostvaruje na razini kolektiviteta - kroz ravnopravnu/paritetnu zastupljenost u ustavom određenim institucijama sistema i posebnim mehanizmima zaštite vitalnih interesa konstitutivnih naroda
.
Problem popisa
Zanimljivo je kako bošnjačka politička i pravna zajednica smatra kako princip konstitutivnosti naroda treba razumijevati i kao "privremenu mjeru" obzirom da je uspostavljen u razdoblju masovnih kršenja ljudskih prava kao i da je u tom razdoblju trebalo zaustaviti rat i uspostaviti međunarodni mir i sigurnost.
U takvim okolnostima dat je privilegiran status Bošnjacima, Srbima i Hrvatima isključivo u cilju zaustavljanja rata. Dakle, vjerojatno iz takvog promišljanja sarajevske stranke danas zagovaraju ukidanje konstitutivnisti naroda i uvođenje građanskog koncepta.
Jednako tako dijametralni su pogledi hrvatskih i bošnjačkih stranaka oko popisa pučanstva iz 2013. godine. Naime, sarajevske su stranke svim silama pritiskale Agenciju za statistiku BiH na čijem čelu je Velimir Jukić iz HDZ-a BiH da što prije i neodgodivo objavi rezultate popisa iz te godine. Stranke iz RS-a su opet bile protiv te objave. Danas sarajevske stranke, unatoč činjenici da je popis objavljen u Službenim novinama i da ga priznaje EUROSTAT, osporavaju kredibilitet popisa iz 2013. godine i ne žele niti čuti da taj popis Središnje izborno povjerenstvo koristi kod izračuna broja izaslanika u federalnom Domu naroda.
Nevjerodostojnost i neobjašniva promjena stajališta su postali česta praksa u ponašanju političkih aktera. Žalosti što se tu više radi o inatu i nanošenju štete onom drugom nego nekim višim i realnim interesima. Lutanja političkih čelnika polako dolaze na naplatu, a profitiraju oni kojima su nered i krize programske odrednice.
