Malo je grupacija koje me, po defaultu, znaju iznervirati: linijski suci, ratni profiteri koji ne poznaju granice svoje gramzivosti te domaći navijači. Općenito ne volim ove naše navijače. Našim navijačima očito nije jasno kako je smisao navijanja – bodrenje kluba ili reprezentacije. Ali jok.
Smisao navijanja jest da se naliješ k'o da ti je Nijaz Duraković trener i da, k'o da te sam Haris Silajdžić poučio, proklamiraš „Ubij, ubij, ubij ustašu/ baliju/ Srbina/ ____ (nadopunite sami)!“ Smisao navijanja jest pronaći auto s krivim obilježjima ili „stranom“ registracijom i razbiti ga. Smisao navijanja jest, u stilu sarajevskih „Hordi zla“, porazbijati sve izloge, jer sigurno su staklo i pleksiglas krivi što si cijeli svoj život potrošio navijajući za čobane koji su vrijeme provodili nabijajući glavu krepane koze umjesto da čuvaju ovce k'o što su i trebali…
I umjesto da za svoj kretenluk budu kažnjeni, oni će obući bijelu majicu, uvući je u traperice, opasati se kaišem s velikom metalnom kopčom, uvući bose noge u lakirane špicaste cipele, na sebe staviti zlatne lance i narukvice od čijeg bi zlata Neron mogao sagraditi još jedan hram. Stavit će u usta čačkalicu ili onu plastičnu žličicu iz kafića, prst u nos, Stoju ili Cecu u CD plejer, a u glavu misao kako ga večeras u krkanskim turbo-folk klubovima utrpat što praznoglavijoj ženki koja će rzati od uzbuđenja kad vidi njegov bijeli GTI golf koji preko zadnjeg stakla ima naljepnicu Kenwood, krunicu oko retrovizora, oko upaljača zeleni borić koji je davno ishlapio, a preko šoferšajbe bijeli „Sport line“ certifikat. I onda vam takvi navijači počnu prosipati kulturu i poticati normalan narod na zabranu Merlinova koncerta u Ljubuškom.
'Skauti' (op.a. samoprozvana navijačka skupina iz Ljubuškog) su nam se, naime, nedavno obratili potičući širu javnost na zabranu koncerta Dine Merlina u Ljubuškom.
Nekako mi ne ide u glavu kakve veze imaju navijači s određenim koncertom. Na koncertu se pjeva i svira te sluša glazba i ljudi ju kao takvu dolaze slušati. Oni koji to ne žele, ne moraju i nitko ih na to neće prisiliti. Navijačima je, s druge strane, mjesto na sportskim terenima gdje bi oni trebali, na kulturan način, demonstrirati svoju privrženost omiljenom klubu.
Glazba je umjetnost, a o umjetnosti je ponekad teško raspravljati. Iako postoje nekakvi osnovni kriteriji prihvaćeni od većine, svaki je sud po tom pitanju poprilično subjektivan. Dino Merlin je prije svega umjetnik. Pjevač i glazbenik. Samo zbog toga što je on Bošnjak i musliman – ne znači da mu netko može nešto zabranjivati. Štoviše… Različitosti se trebaju i moraju prihvaćati i uvažavati. Kako se u jednoj demokratskoj državi uopće može roditi ideja o zabrani glazbenog koncerta? Koliko god Bosna i Hercegovina bila nakaradna država, ovdje još uvijek nije zavladao totalitarizam. Zakonodavstvo u demokratskom svijetu ne poznaje institut zabrane javnog nastupa neke osobe. To je danas svojstveno jedino Kubi, Kini i Sjevernoj Koreji.
Zabraniti ili ne dopustiti nečiji nastup možemo samo ako se krši zakon ili ako se koncertom ugrožavaju okolne građevine ili nečija sigurnost. Svatko prema svojim afinitetima bira ono što želi slušati, a davanje dodatnog publiciteta nekima samo koristi. Uostalom, svaka reklama je dobra reklama. No, očito je zabrana Merlinova koncerta vrlim „Skautima“ i onima koji ih podržavaju – jedini dokaz hrvatstva i izmišljenog domoljublja.
Kad su u pitanju zabrane koncerata kao što je npr. onaj Thompsonov u Sarajevu ili ovaj Merlinov u Ljubuškom, treba biti iskren pa reći kako sve to dio nakaradnog ideološkog obračuna. Zašto ne idemo naprijed? Zato što određene društvene skupine imaju egzistencijalni interes u dubokoj podjeli naroda na „nas“ i „njih“ i tu podjelu nastoje održavati svim sredstvima. I dok se narod „zabavlja“ tako što jedni broje koliko je ljudi na koncertu jednog određenog pjevača navuklo ustaške kape, a drugi „jebu majku balinsku“ svima koji nemaju ništa protiv nastupa drugog određenog pjevača, oni broje svoje glasove i vesele se ostanku na vlasti.
Anonimusi iz Ljubuškog žele zabraniti Merlinov koncert ne zato što im se ne sviđa njegova glazba nego zato što je to Dino Merlin – musliman i Bošnjak. Nastup jednog „balije“ u „hrvatskom i katoličkom gradu“ kao što je Ljubuški, pojedinci smatraju napadom ne samo na sebe i na svoja uvjerenja nego i na temelj domoljublja.
Marginalna se i samoprozvana navijačka skupina pozvala na pokojnog fra Lovru Šitovića, koji je prije nego se pokrstio i postao franjevac, bio – jao paradoksa - musliman. Vrli se 'skauti' pozivaju i na kršćanstvo. Muka mi je više od hercegovačkih katolika koji se hvale samom činjenicom što potječu od kršćanskih roditelja jer im je to zapravo jedini znak raspoznavanja. Kršćanstvo se, naime, ne nasljeđuje – kršćaninom se postaje. 'Skauti' su pali i na ispitu kršćanstva.
Uvjeren sam ipak da ovo moje razmišljanje dijeli većina građana općine Ljubuški i da ta većina ne želi ograničavati ili ugrožavati nečiju slobodu. Jer moja vlastita sloboda ne postoji bez slobode drugoga, ma koliko god on bio drugačiji ili, u ovom slučaju, koliko god bi neki htjeli da je on drugačiji. Ljepota slobode je u njezinom naličju koje se sastoji od voljne neslobode u činjenju ili suzdržavanju od činjenja svega onoga što je na štetu drugoga i drugačijeg.
Umjesto da pokažete kako mi, Ljubušaci, nismo i ne želimo biti ograničeni te, „u ime demokracije i slobode“, nekoga ili nešto zabranjivati, odajete dojam kako smo jedna uskogrudna i zadrta sredina (nešto a la Sarajevo). Da budem iskren… U pravu ste. Ovo nam je još jedan pokazatelj kako ljudska glupost nije prolazna. Ona nije teret onima koji je nose nego onima koji je moraju trpjeti.
Sve mi se više čini kako se krećem među Titovim klonovima koji misle da je važno samo ono što oni misle i što oni određuju. Ta su stvorenja toliko zagadila naš zrak da će nas sve ugušiti ukoliko se sami ne pobunimo protiv njih.
