Na osnovu nove baze podataka financijskih izvješća poduzeća u državnom vlasništvu, otkriveno je da su javna poduzeća u Bosni i Hercegovini uglavnom u slabom financijskom stanju. Financijska analiza ukazuje na to da javna poduzeća ne doprinose dovoljno ekonomiji, da vlade ne izvršavaju svoju funkciju vlasništva u skladu sa smjernicama Svjetske banke i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.
MMF navodi kako ne postoje točni, ažurirani i javno dostupni skupovi podataka o sektoru javnih poduzeća te da su poduzeća u državnom vlasništvu zaslužna za oko 11% ukupne zaposlenosti, ali samo 10% dodane vrijednosti, što ukazuje na to da zaposleni u javnim poduzećima u BiH proizvode manje dodane vrijednosti nego u drugim zemljama regije.
Javna poduzeća ostavljaju značajan trag na gospodarstvo, ali veliki broj javnih poduzeća utječe negativno na makroekonomski učinak, time što unosi distorziju u tržište rada i nameće znatne fiskalne troškove.
Oko 80 tisuća radnika zaposleno je u 550 javnih poduzeća u svim sektorim gospodarstva (oko 11% ukupne zaposlenosti). Javna poduzeća imaju u vlasništvu 40$ svih stalnih sredstava u gospodarstvu, a zaslužna su za 10% zbirnog prometa. Međutim, 20 najvećih javnih poduzeća u pogledu stalnih sredstava i prometa čini oko 80, odnosno 70% ukupnih stalnih sredstava i prometa javnih poduzeća, respektivno
, piše u MMF-om dokumentu.
Javna poduzeća dovode do distorzije tržišta rada zbog toga što su prosječne plaće u njima 40% više nego u privatnim poduzećima, bez obzira na nižu produktivnost. Zapravo, javna poduzeća u BiH imaju treću najveću premiju na plaće u regiji.
Zbirni dugovi javnih poduzeća iznose oko 26% BDP-a i to uključuje blizu 4% BDP-a u zakasnjelim neizmirenim obvezama za poreze i socijalne doprinose, što smanjuje poreske prihode i ima negativan utjecaj na funkcioniranje sustava socijalnih davanja.
Sektor poduzeća u državnom vlasništvu ne doprinosi dovoljno gospodarstvu. Tijekom perioda od 2015. do 2017. godine, sektor javnih poduzeća je u prosjeku imao povrat na kapital (ROE) od -0,3%, što ukazuje na to da su vladine investicije u sektor donosile negativne povrate. S prosječnim povratom na sredstva (ROA) od - 0,2%, sektor javnih poduzeća ne izvlači vrijednost iz sredstava koja su mu na raspolaganju. Na primjer, da je povrat na kapital 4%, što je razina koja odgovara razini javnih poduzeća koja rade s umjerenim rizikom profitabilnosti, BDP bi bio oko 3% viši. To se može protumačiti kao implicitni oportunitetni trošak održavanja neučinkovitog sektora javnih poduzeća
, navodi MMF.
Ogroman broj zaposlenih
U Bosni i Hercegovini ima više od 550 javnih poduzeća. Iako u FBiH i RS postoje centralizirani registri javnih poduzeća, ne postoji jedinstven registar na razini BiH. Da bi se popunio taj jaz, MMF je stvorio bazu podataka financijskih izvješća koja uključuje entitetsku, županijsku i općinsku razinu.
Naša kvantitativna analiza zasnovana je na uzorku od 414 poduzeća za period od 2014. do 2017. godine. Prema tome, imamo informacije za gotovo 80% javnih poduzeća, ali vjerojatno pokrivamo više od 90% javnih poduzeća prema prihodima, zaposlenosti ili sredstvima, pošto je vjerojatnije da su podaci dostupni za veća poduzeća
, piše u izvješću MMF-a..
Dok je većina javnih poduzeća mala ili srednja i u obliku općinskih komunalnih poduzeća, javna poduzeća koja su u entitetskom vlasništvu imaju operacije najvećeg obima i zaslužna su za najveći dio zaposlenosti u sektoru.
Općine posjeduju 279 javnih poduzeća, uglavnom u područjima vodoopskrba, grijanja, te kanalizacije, ali neke i u oblasti komunikacija (radio) i rekreacije (bazeni, parkovi). Ukupna zaposlenost u općinskim javnim poduzećima je krajem 2017. godine iznosila 11 000. Ipak, najveći dio ekonomske aktivnosti obavljaju javna poduzeća koja su u vlasništvu entitetskih središnjih vlada, koja su u 2017. godini generalizirala oko 85% prihoda javnih poduzeća (2,9 milijardi eura), držala 85% sredstava i obveza javnih poduzeća (13,3 milijardi EUR i 3,5 milijardi EUR, redom), te zapošljavala 58 000 od 76 000 ukupno zaposlenih u javnim poduzećima u uzorku
, piše u izvješću.
Najveća javna preduzeća u vlasništvu središnjih vlada su u sektoru proizvodnje električne energije (FBiH i RS Elektroprivrede), rudarstva (rudnici uglja u FBiH), proizvodnje (proizvodnja naoružanja), poljoprivrede (Šume RS) i transporta (putovi, autoputovi i željeznice).
Zaposlenost u javnim poduzećima predstavlja četvrtinu zaposlenosti u javnom sektoru i 11% ukupne zaposlenosti. Naša baza podataka o javnim poduzećima dozvoljava nam da bolje procijenimo udio javnog sektora na razini od više od 46% ukupne zaposlenosti. U 2017. godini izvješćivano je o zaposlenosti u generalnoj vladi na razini od 17% ukupne zaposlenosti
, navodi MMF.
Najvećih pet poslodavaca koji su javna poduzeća su Elektroprivreda BiH, Željeznice FBiH, Željeznice RS i rudnici uglja Banovići i Kreka. Zanimljivo je da izgleda da je BiH jedina zemlja u regiji u kojoj se broj zaposlenih u javnim poduzećima povećao od 2005. godine, a rangirana je na trećem mjestu u smislu broja zaposlenih u javnim poduzećima izraženog kao postotak ukupnog broja zaposlenih.
GRAS i Aluminij imaju neodrživ poslovni model
Prosječna plaća u javnim poduzećima je za oko 40 posto viša nego u privatnom sektoru, bez obzira na nižu produktivnost radnika i profitabilnost. Premija na plaće u javnim poduzećima u BiH je viša nego u većini zemalja regije CESEE. Godine 2017. je prosječna mjesečna bruto plaća u javnim poduzećima iznosila 756 EUR, u usporedbi sa 540 EUR u sektoru generalne vlade i 535 EUR u privatnom sektoru
, navodi MMF.
Premija na plaće ne može se objasniti višom produktivnošću u sektoru javnih poduzeća, pošto se za prosječne prihode po radniku (mjerilo produktivnosti) procjenjuje da su oko 8% niži nego u privatnom sektoru.
Štoviše, dok javna poduzeća imaju tendenciju biti manje profitabilna od poduzeća iz privatnog sektora, plaće se procjenjuju na 30,5% ukupnih operativnih troškova u javnim poduzećima, u usporedbi s 12,0% u privatnom sektoru. Premija na plaće u javnim poduzećima uvodi važnu distorziju u tržišta rada, pošto javna poduzeća ne samo da nude bolje pakete naknade, već i stabilnije zaposlenje, u uposredbi s privatnim sektorom
, navodi se u izvješću.
Kao primjer poduzeća s neodrživim poslovnim modelom navedeni su GRAS i Aluminij. Kako je navedeno, GRAS je nesloventno poduzeće i ima neodrživ poslovni model
.
S krajem 2017. godine ukupne obveze iznosile su 110 milijuna EUR, odnosno 1,1% BDP-a FBiH. Porezne obveze (izravni i neizravni porezi) iznosile su 81,6 milijuna EUR, odnosno 0,8% BDP-a FBiH – što je više od četiri puta veće od godišnjeg prihoda poduzeća. Poduzeće je također vrlo nelikvidno i njegov tekući koeficijent likvidnosti iznosi 0,1, te prema tome ne može pokriti operativne troškove bez nastavka proračunske podrške. Loši financijski učinci uglavnom su izazvani neodrživim poslovnim modelom, koji karakteriziraju izdašne implicitne subvencije (niska cijena nije u skladu s nadoknadom troškova) koje se ne vraćaju župnaijskoj vladi, slabo naplaćivanje prihoda, te nedostatak odgovarajućeg izvršenja naplate. Vlada Kantona Sarajevo je nedavno najavila planove za pokretanje izuzetno nužnog restrukturiranja
, piše u izvješću.
U dokumentu se navodi kako Aluminij nije održiv i zahtjeva veliku vladinu financijsku podršku. Poduzeće radi s negativnom bruto maržom, što znači da prodajna cijena aluminija nije dovoljna za pokrivanje troškova proizvodnje.
Poduzeće s krajem 2017. godine nije solventno, s nagomilanim gubicima koji iznose više od 120 milijuna EUR (1,3 posto BDP-a FBiH). Obveze su se od 2014. do 2017. godine povećale za više od 140 procenata, dosežući razinu od 188 milijuna EUR (2 posto BDP-a FBiH). Oko tri četvrtine duga duguje se Elektroprivredi u Mostaru, za neplaćene račune za električnu energiju, koja predstavlja primarni ulazni element za proizvodnju aluminija. Poduzeće je također vrlo nelikvidno (CLR iznosi oko 0,5). To je navelo vladu FBiH da potraži strateškog partnera da bi se izbjegao stečaj i gubitak posla za 900 radnika u Aluminiju i oko 10 000 radnika u njegovom lancu opskrbe
, navodi MMF.
Sektor javnih poduzeća je u razdoblju od 2015. do 2017. godine u prosjeku proizvodio gubitke. Iako je sektor u cjelini u 2017. godini bio marginalno profitabilan, sa šest profitabilnih sektora, samo tri sektora su bila profitabilna u razdoblju od 2015. do 2017. godine.
Najprofitabilniji komercijalni sektor bio je sektor informacija i komunikacija (38 milijuna EUR, odnosno 0,4 posto BDP-a u FBiH), zbog visoke dobiti BH Telecoma koja je predstavljala više od tri četvrtine dobiti tog sektora. Ostali profitabilni sektori bili su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo te transport i skladištenje. Za razliku od toga, sektor rudarstva je ostvario velike gubitke koji su ukupno iznosili 0,2 posto BDP-a
, navodi MMF.
MMF ističe da gotovo jedna polovica javnih poduzeća nije likvidna i zahtjeva i eksplicitnu i implicitnu proračunsku podršku te da javna poduzeća ne doprinose dovoljno razvoju infrastrukture, čime ne ispunjavaju važno potencijalno opravdanje za javno vlasništvo.
Iako se BH Telecom i HT Mostar suočavaju s niskom razinom financijskih rizika, analiza bi se trebala proširiti tako da uključuje operativnu analizu i usporedbu s međunarodnim odrednicama. Dobit i prihodi u tim poduzećima su tijekom perioda od 2014. do 2017. godine znatno opali. Vjerojatno je da je vrijednost tih poduzeća znatno opala u tijekom tog perioda i održivost njihovih tekućih poslovnih modela može biti pod znakom pitanja. Jedino solidno veliko SOE je Igman d.d. Konjic, opskrbljivač streljivom s održivim poslovnim modelom koji izvozi značajan dio svoje proizvodnje
, piše u izvješću.
