Prije desetak dana u općini je održan sastanak predstavnika Koordinacije roditeljskih vijeća s predstavnicima općine Ivanom Bebekom i Sandrom Bradvicom, a istom su nazočili i predstavnici lokalnih prijevoznika, a raspravljalo se o sufinanciranju prijevoza od strane općine, raspisivanju natječaja za prijevoz, kako bi se troškovi školskog prijevoza djece, a time obiteljskog proračuna smanjili.
Dva sata razgovora moglo bi se staviti u jednu rečenicu: Trla baba lan da joj prođe dan! Cijelo vrijeme se raspravljalo po pitanju: zašto autobusi ne ulaze u školsko dvorište, a odgovor je bio: Evo , riješit ćemo i to!, trebalo bi raspisat natječaj, a općinari su odgovarali kako su još prije početka nastave obavijestili roditelje djece koja su pošla u devetogodišnje školovanje da za njihov prijevoz novac nije predviđen, pa da se jave ako im je potrebno sufinancirati gorivo. Koji bi to roditelj išao tražiti neku pinku keša samostalno, umjesto da se to pitanje sustavno riješi na razini općine.
Rasprava nije donijela nikakav zaključak, što navodi na realan i istinit stav da se birokraciji „fućka“ za roditeljske probleme.
Ivan Bebek i Sandra Bradvica gotovo su u glas rekli: (Bebek) „Više se puta raspravljalo o problematici uvođenja devetogodišnjeg školovanja. Tehnički uvjeti nisu riješeni kako bi se uvelo, te sredstva nisu predviđena u proračunu za prijevoz te djece. (Bradvica) Na početku školske godine ravnateljima je rečeno da se roditelji te djece sami organiziraju, te ukoliko smatraju potrebnim pismeno se obrate općini Ljubuški za financijsku pomoć za pokrivanje troškova goriva.“
Roditelje su predstavljali Robert Bilić, Zrinko Čuvalo i Željko Mucić, koji nisu uspjeli za djecu isposlovati niti jedan zaključak za rješavanje problema pri prijevozu, osim da će se održati u dogledno vrijeme novi sastanak. Imam osjećaj da se kao i mnogi drugi „izgube“ u društvu lokalnih lidera. Već je prošlo pola godine, a općina nema modaliteta za rješavanje ovog problema, niti je za prijevoz ikada bio raspisivan javni natječaj. Kao i obično u sve se uvukla politika, koja se lomi preko roditelja i djece. A još u proljeće ove godine znalo se da će se uvesti devetogodišnje školovanje.
Koliko se god govorilo da ministar Čamber „srlja“ bez pokrića, sada se može konstatirati da je devetogodišnje školovanje zaživjelo, da su se učiteljima pronašla sredstva za isplatu plaća, ali isto tako da općina mora iznaći sredstva za sufinanciranje prijevoza što je njena dužnost. Čemu ovakvi sastanci bez rezultata i zašto po ovom pitanju nije bilo rebalansa proračuna. Kako stvari stoje Barbarić će rebalans napraviti na Silvestrovo ove godine, a mogao bi i ući u ljubuške načelničke legende, jer se proračun neće realizirati niti 50% od predviđenog, osim ako se nanovo ne zaduži u komercijalnim bankama.
Postavlja se pitanje – zašto natječaja za prijevoz učenika nije bilo na početku školske godine? Jesu li to nečiji osobni interesi prioritetniji od djece i roditelja? Neodgovorno i neozbiljno od strane općine, koja s prijevoznicima odlično surađuje, a s roditeljima samo ako im se ovi jave.
