O velikom hrvatskom književniku dr. Zvonimiru Remeti, rođenom Ljubušaku iz Klobuka, mlađi naraštaji malo znaju, isključivo što njegov rad i književno djelo komunistički režim nije želio pokazati hrvatskoj javnosti. Večeras je bila prava prilika poslušati izvrsna predavanja dvojice profesora Drage Grgića i Mate Grbavca, koji su nam dočarali vrijeme u kojem je dr. Zvonimir Remeta djelovao, kao i njegov književni opus. Tako je malim sjećanjem obilježena stogodišnjica njegovog rođenja. Program su vodili učenici ljubuške Gimnazije, koji su pročitali nekoliko tekstova iz Remetinih djela.
Dr.Zvonimir Remeta rodjen je 12. prosinca 1909 u Klobuku kraj Ljubuskog. Gimnaziju je zavrsio u Travniku a studij prava u Zagrebu gdje je i doktorirao 1933. Sluzbovao je kao pravnik-sudac u Mostaru, Visokom i Smederevskoj Palanci. Docekavsi rat u Hrvatskoj vojsci uhvacen je i zatvoren.
Osudjen je na smrt u Trogiru ali je pomilovan nakon protesta mnogobrojne sirotinje kojoj je pomogao. Iz zatvora je pusten tek 1960 godine, nakon 15 godina, ali naruseno zdravlje i slomljena psiha nisu mu vise dali drugu priliku niti pravo na novi zivot. Umro je cetiri godine poslije, pao u zaborav, ostavivsi za sobom vise neobjavljenih nego objavljenih djela.
Zadnje godine zivota proveo je u Metkovicu kao i u Sarajevu gdje je i pokopan. U knjizevnosti se javio jos kao gimnazijalac pjesmama u Travnickome djackom listu "Nadi". Nakon toga objavljuje kratke proze u:"Hrvatskoj prosvjeti", "Luci", "Hrvatskoj strazi", "Hrvatskoj reviji" i drugdje. Vrhunac svoga knjizevnog stvaranja dozivljava u vrijeme drugog svjetskog rata kada objavljuje tri romana:"Grieh", "Tako svrsava" i "Sentimentalna reportaza".
U tome vremenu koje nimalo nije pogodovalo umjetnickom stvaralastvu njegova djela ipak bivaju nagradjena najvisim drzavnim nagradama za roman 1943 i 1944 godine. Prvijenac "Grieh (1942) naznacio je osnovnu problematiku koja je poslije samo neznatno varirala: ponori duše, eticke dileme, pitanje odgovornosti za pocinjene postupke, mogucnost katarze, ceznja za cistocom i harmonijom.
Poput Dostojevskog, na koga se povremeno snazno naslanja, Remeta je analitik disharmonije u covjeku i medjuljudskim odnosima. Njegova je pozicija u biti moralisticka, a izlaz i rješenja trazi u vjeri i kršcanskoj etici. Tezište romana prebaceno je u potpunosti na psihološki i misaoni svijet karaktera, a jednostavna fabula sluzi tek kao sredstvo da se lik suoci s odredjenim etickim problemom. U romanima "Tako svršava (1943) i "Sentimentalna reportaza (1944) tematizira se obiteljski kompleks, posebice nezdrav odnos izmedju roditelja i djece. Radnja se disperzira a citatelj s naporom ulazi u unutarnju dramu likova i slozen psihološki mozaik.
Obiteljske nesrece razlicito motivirane, povod su za ispitivanje tajanstvenih strana ljudske prirode. Remeta pripada katolickom krugu pisaca, sto se vidi i iz njegovih djela gdje je njegova pozicija u biti moralisticka a izlaz uvijek trazi u vjeri i krscanskoj etici. Remetin stvalacki opus je opsezan ali nazalost mnoga od njegovih djela nikada nisu ugledala svijetlo dana.
Pod komunistickim rezimom njegovo ime se nije smijelo ni spominjati a njegova djela su dozivjela sudbinu svoga autora, bila su prognana iz hrvatske knjizevnosti. Remeta je ponio svoj kriz ali je i svoju obitelj opteretio teskim bremenom odgovornosti prema bogatoj, neobjavljenoj knjizevnoj bastini koju im je ostavio.
Tek uspostavom neovisne Hrvatske, Remeta dobija status zrtve bivseg politickog sistema i njegova djela polako izlaze iz zaborava. Pocinju se objavljivati, ponajprije zaslugom njegovog sina Marija. On je uspio sacuvati i uz pomoc "Matice Hrvatske" i jos par nakladnickih kuca objaviti neke njegove dotada neobjavljene rukopise kao i ponovo tiskati neka njegova vec objavljena djela, tako da danas iza Remete stoji impozantna brojka objavljenih naslova.
U planu je i izdavanje integralne zbirke Remetinih novela, pjesama i pripovijetki koje su ostale rasute po knjizevnim i crkvenim casopisima ili do sada nisu objavljivane.
Jos je dug put do potpune Remetine rehabilitacije i objavljivanja njegovog kompletnog opusa ali i ovo sto je do sad ucinjeno je veliki korak u spasavanju od zaborava po mnogima jednog od najmarkatnijih hrvatskih pripovijedaca i romanopisaca kojega su ne bez povoda nazivali hrvatskim Dostojevskim.
U anketi "Matice hrvatske"(studeni, 2004), Remeta je uvrsten medu dvadesetak najvecih Hrvatskih knjizevnika 20 stoljeća.
