Kandidat za gradonačelnika Ljubuškog Ante Paponja, dugogodišnji profesor povijesti u Srednjoj strukovnoj školi Ljubuški, svakako je kompetentna osoba za kratki razgovor na temu nove školske godine pritisnute pandemijom korona virusa, koja se kod nas razbuktava.
Što mislite o početku nove školske godine?
S jedne strane drago mi je što će nova školska godina započeti na uobičajeni klasičan način. S druge strane, bojazan je da će se nastavni proces odvijati s mnogo poteškoća, obzirom na administrativna uvjetovanja, zabrane i preporuke koje ga od samog početka prate.
Što mislite o nastavi na daljinu (online)?
Apsolutno sam protivnik nastave na daljinu iz više razloga. Mi i na edukativnoj i tehničkoj ravni nismo pripravni za kvalitetno izvođenje takvog oblika nastave. Na primjer, dok u Austriji i Švicarskoj 95% učenika ima kvalitetan pristup internetu i koristi računalo u izvršavanju svojih školskih obaveza, pitanje je koliko učenika kod nas ima takvu mogućnost. Isto tako, u proces se ušlo naglo. Radi se o neviđeno brzom eksperimentu nastave na daljinu u ljudskoj povijesti. "Nova stvarnost" je gurnula nastavnike i učenike u digitalno doba bez obzira na njihov interes, vještine ili razinu obrazovanja, s izvjesnošću da će postati izgubljena generacija čije će živote trajno odrediti globalne pandemije. Važno je naglasiti da nastava na daljinu veoma štetno utječe na kognitivni, psihički i moralni razvoj učenika. Na primjer, sve duljim korištenjem interneta osobe se mentalno i tjelesno iscrpljuju i socijalno izoliraju što, u nekim slučajevima može dovesti i do psihičke dekompenzacije. Nadalje, prelazak na digitalno obrazovanje kod mnogih učenika je proizveo dubok osjećaj gubitka, budući da se struktura životne svakodnevnice potpuno poremetila. Isto tako digitalna rješenja mogu biti pogodna za učenje, ali ne mogu zamijeniti stvarnog učitelja i strukturirano školsko okruženje. Digitalizacija nastave ugrožava i samu kvalitetu nastavnog procesa u okviru kojegje najvažnija komunikacija između učitelja i učenika. U novom slučaju korištenjem suvremenih tehnologija težište je pomaknuto sa nastavnika, kao središnje figure u nastavnom procesu, na učenika.U novoj "ekonomiji obrazovanja" nastavnik postaje tek jedan od materijalnih resursa.
Što će po vama biti najveći problem na početku nove školske godine?
Prije svega održavanje distance među učenicima te nošenje maske u zatvorenom, neklimatiziranom prostoru, kao i pitanje sanacije problema u slučaju pojave epidemije u školi. Jedno od riješenja za prevenciju navedenih problema bi moglo biti u aktiviranju potencijala naših područnih škola, što bi svakako značilo određeno povećanje materijalnih troškova i opterećenosti nastavnog osoblja.
Bitno je naglasiti kako je Ministarstvo prosvjete naše županije već ranije trebalo napraviti plan i izdvojiti sredstva za tehničko opremanje učenika, nastavnog osoblja i školskih objekata za uspješno izvođenje nastave na daljinu, ali to do danas nije učinjeno.
Što mislite o maskama?
Nisam kompetentan da prosuđujem koliko su medicinski opravdane i korisne, ali sigurno je da zatamnjuju ljudsko lice i dehumaniziraju čovjeka.
Kako vidite daljnji razvoj situacije oko ove pandemije?
Odgovornost je važna ljudska osobina, ali jedna od najvećih je prilagodljivost. Naša je zadaća da i iz ove pandemije izvučemo psihološku korist, da razvijemo mehanizme za obranu od stresa, kroz stalno vježbanje, zdravu ishranu, mnogo sna, održavanje društvenih kontakata itd. Uostalom o pandemiji sada znamo mnogo više nego na početku. Imamo određene podatke o smrtnosti bolesti, o ultrarizičnim skupinama, stoga držim da su bilo kakva kardinalna ograničenja ili restrikcije potpuno neprihvatljivi.
