Ove blagdanske dane raduju nas razni darovi, a jedan od najljepših došao je u obliku knjige pjesama. Riječ je o drugoj knjizi pjesama bake Mile Matijašević iz Vašarovića koja se i zove "Bakine pjesme u jeseni života."
Nakon prve zbirke "Probuđena sjećanja" objavljene 2010. godine, Mila je nastavila pisati, ispunjavajući svoju knjižicu novim zgodama, radostima, tražeći i nalazeći u naoko svagdašnjim prolaznim stvarima ono vječno i neprolazno, inspirativno i vrijedno spomena u pjesmi.
A njene pjesme i ovaj put to jesu britke i pitke, jasne, jednostavne i iskrene baš poput autorice same, jer Mila što vidi okom to riječju sklopi, sastavi, učas se redaju rime , zamiriše raštika i kuruzov kruv , proslavi se motika i divenica, oprosti laž, opiše rad i nerad, moguće i nemoguće, gusina i leptir, zemlja i sunce, duša i srića ali i suza i tuđina.
U svom osmom desetljeću života Mila piše pjesme koje nas uče i poučavaju, prenoseći na nas ono što je ona je naučila od svojih starih , kako živjeti i gledati na život.
Nije Mila zaboravila na kraju knjige ni nekoliko izreka ubaciti i to onih "Za koje mladi naraštaji ne mare" pa nas je i s njima obradovala. Iako je bilo teško izdvojili smo par pjesama i jedan list izreka da i vama malo uljepšamo zadnje dane ove godine.
