Naslov nove kolumne fra Petra Jeleča u kojoj izričito kaže da su Hrvati u BiH društveno i politički zapušten narod, ne samo da je istinita, već oslikava stanje valjanja u blatu i kaljuži problema, koje je iznjedrio hrvatski konfuzionizam, idolopoklonstvo, licemjerje, neobrazovanost i to sve umotano u korupcijski celofan s osobnim i robnonovčanim interesima.
Hrvati u BiH ne znaju zbog «plemenskih» politikantskih korupcijskih interesa postaviti kriterije svog društvenog bitka, ili točnije rečeno u BiH predugo traje «pomrčina» sunca, za čiji se ostanak bori najveći politički šljam, koji želi nastaviti kljucati zrnje što ga posijaše neispovjeđeni i neskrušeni nasljednici komunista i lokalni prepredenjaci.
Fakat je da se došlo do zida, jer su na naplatu došli svi računi političkog, gospodarskog, kulturnog i nacionalnog torbarenja sa svrhom podebljanja osobne i plemenske lisnice. Politički dušebrižnici nemaju pojma što nama znači odnos s Hrvatima u Hrvatskoj u svakom pogledu, a godinama su licemjerno razgovarali sa Zagrebom da javnost ima privid potpore Zagreba, a na terenu BiH su gradili licemjerni egoizam bez bilo kakvih pozitivnih rezultata za Hrvate u BiH.
Za kvalitetnu političku angažiranost Hrvatima u BiH su dovoljne četiri stranke. Sve više od toga je rasipanje. Najbolji primjer je brend HSP koji uz najjači HSP Đapić-Jurišić ima još nekoliko HSP-ova. I ovdje do izražaja dolaze osobna licemjerja umjesto da se svi zbiju u jedne stranačke redove. U HDZ-eu je s razlogom došlo do stvaranja dviju opcija, jedne oko Ljubića, a druge oko Čovića. Analitičari nakon neuspjelog fingiranja ujedinjenja, te nakon poslagivanja redova veće šanse trenutačno daju Ljubiću nego Čoviću.
Smatra se da čovićev HDZ morati doživjeti velike promjene, a njegovu predsjedničku poziciju smatraju klimavom iz razloga što „sazrijevaju“ kako kažu unutarstranačka razmišljanja o potpunoj rekuperaciji stranke. Sugovornik s kojim sam razgovarao istakao je jednu sintagmu ili poređenje transparentnosti demokracije u primjeru njemačkog CDU-a i HDZ BiH.
Poznato je kako je Angela Merkel na zahtjev javnosti smijenila ministricu zdravstva „samo zato“ što je po završetku ljetovanja u Španjolskoj pozvala osobnog vozača s državnim automobilom da je vrati u Njemačku, dok predsjednik HDZ BiH, koji kako kaže predstavlja direktno 25000 članova i po posljednjim izborima 35% biračkog tijela, na sebi nosi teret nekoliko kaznenih prijava, koje tužitelji po potrebi različitih politika izvlače i vraćaju u ladice stolova. Tako je to među Hrvatima BiH.
Jedna od najpogubnijih činjenica je ta da je prema procjenama samo među Hrvatima u opticaju više od 500 lažnih diploma što iz Srbije, što s domaćih fakulteta. Činjenica je da se oni nalaze na službeničkim i namješteničkim funkcijama i najveći su zagovaratelji vječne pomrčine među Hrvatima BiH. Gotovo je nemoguće iz tako zabetoniranog društva da iznikne travka, a ako se to dogodi ubrzo je odnese suša.
Ovakvu nepogodu jedino i samo odnosi kiša političke mudrosti, gospodarske renesanse i duševne čistoće. Postavili bi jedno novo pitanje – gdje je snaga hrvatskog društva u BiH? Odgovor je jednostavan – snaga je i unutra, ali i izvanka, jer naša dijaspora, koja je većinom u ovom broju nastala zbog svih oblika progona ima želju da se ako ne fizički, onda interesno vrati u domovinu.
Zapravo svaki čovjek bez obzira na obrazovanost je snaga društva. Primjera društvene i socijalne uređenosti je svuda oko nas i ne trebamo, jer ne zaslužujemo, da uvijek budemo u posljednjem vagonu vlaka života.
Sintagma svijetla i tame koju je za vrijeme kampanje u Hrvatskoj izrekao Ivo Josipović spram sebe i Milana Bandića nema utemeljenja, ali ona među Hrvatima BiH je u potpunosti na djelu.
Kamo sreće da naša pomrčina sunca traje 11 minuta, a na žalost nije tako.
