I ove godine obilježava se obljetnica oslobađajuće akcije 'Lipanjske zore', u znak sjećanja na žrtve i značaj lipnja ratne 1992. godine. Međutim, u svemu tome, tajanstveno se "izgubilo" sjećanje na jednu od najznačajnijih vojnih operacija - 'Čagalj' - kojom se omogućilo oslobađanje Čapljine i okolnih mjesta od tzv. JNA i paravojnih srpskih jedinica te je to bio strateški uvod u oslobađanje Mostara i okolnih mjesta.
'Lipanjske zore hrvatske Hercegovine' akcija je kojom je potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara. Samom oslobodilačkom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana, izvješćeno je.
Ovo je proizvelo reakciju najviših i visokih časnika HVO-a i HV-a, kao i branitelja koji su sudjelovali u akcijama 'Čagalj' i 'Lipanjske zore'.
Kako se već na prvi pogled vidi, od tog lipnja 1992. godine, ova vojno-oslobađajuća akcija doživjela je i svoj "preobražaj", odnosno, dobila je novo ime - 'Lipanjske zore hrvatske Hercegovine', iako se nikada nije tako zvala i iako se nije odnosila na oslobađanje općine Čapljina i Metkovića. "Čaglja" nigdje.
Ali, čini se, '92. je daleka godina, te (Ne)namjerno zaboravljaju neke povijesne činjenice, a u blatu politikanstva doprinosi tadašnjih istinskih branitelja se ili zaboravljaju ili zatajuju i njihove zasluge priskrbljuju drugi. I to je vrlo česta praksa, a mnoge tadašnje zapovjednike i branitelje iritira, ne razočarava, aktivno prešućivanje povijesnih činjenica.
Istina nekima ne odgovara i onda se čudimo kako to da imamo 2.000 "pukovnika" uvedenih u prava i već sada desetak samoproglašenih generala. Na žalost, često na brojnim obilježavanjima značajnih datuma iz protekloga rata, ne govore nekadašnji izravni sudionici i ratni zapovjednici, a u ovom slučaju prve, velike uspješne oslobodilačke akcije koja je tzv. JNA trajno otjerala iz doline Neretve - najčešće govore "samoproglašeni zapovjednici" ili oni koji uopće nisu bili ni dionici akcije te zato nije ni čudno da ne znaju ni službeni naziv akcije
, komentar je jedog od aktivnog sudionika akcije 'Čagalj', visokog časnika koji uskoro o svemu piše i knjigu da se, kako kaže, sačuva uspomena na časne branitelje.
No, da ne bi ulazili u sferu rekla-kazala, donosimo popis postrojbi koje su sudjelovale u ovoj akciji, tadašnjeg zapovjednika Južnog bojišta, generala Janka Bobetka iz njegove knjige 'Sve moje bitke'. Upravo Bobetko je planirao akciju 'Čagalj' te izdao zapovijed za njeno provođenje i o tome je iscrpno pisao u svojoj knjizi 'Sve moje bitke', koja je mnogima priskrbila probleme.
Međutim, danas nitko ne spominje operaciju 'Čagalj' pod Bobetkovim zapovjedništvom u kojoj je oslobođena Čapljina, te je tako omogućen uvod u oslobađanje Mostara i okolice u operaciji 'Lipanjske zore', a kojom je zapovijedao general Slobodan Praljak.
"Posebno operacijom 'Čagalj' hrvatski narod sačuvao dio svog teritorija"
Nakon što je iscrpno analizirao stanje i poližaje snaga, ljudstva i naoružanja, tadašnje JNA i paravojnih srpskih snaga na području između Hutovog blata i rijeke Neretve, Klepcima, Tasovčićima, Prebilovcima, Aladinićima, od Stoca prema Žegulji, Bivoljem brdu, Pijescima itd., general Bobetko u svojoj Zapovijedi za napadnu operaciju 'Čagalj', od 6. lipnja 1992. godine piše o stanju u JNA.
Ukupna snaga pješaštva ne prelazi 600 četnika. Nedostatak pješaštva kompenziran je velikom količinom tehnike. Oklopna sredstva koje može angažirati ekvivalentna su dvjema oklopno-mehaniziranim satnijama, dok je topništvo koje može pokrivati područje u zoni djelovanja jačine dvije brigadne topničke grupe. Podrška zrakoplovstva je moguća po dubini našeg postroja. Područje je naseljeno pretežito hrvatskim i muslimanskim življem, tako da od preostalog pučanstva protivnik ne može očekivati znatniju potporu. Izvlačenjem oficira i vojnika jugoarmije, stvorena je pometnja u organizaciji neprijatelja. Novomobilizirani četnici nemaju niti znanja, ni iskustva, a posade tenkova i topništva u fazi su obuke. Moral imje izuzetno slab, te osim grupica okorjelih četnika, ostali će teško prihvatiti žešći okršaj…
, napisao je zapovjednik Južnog bojišta.
Ipak, Bobetko u svojoj knjizi operaciju 'Čagalj' naziva vrlo riskantnom, ali i vrlo uspješnom
, a koja je istjerala agresore lijeve obale Neretve, zauzimanja Stoca, zaključno s Mostarom
.
Pojašnjavajući zašto se odlučio na ovu akciju, Bobetko piše:
Veliko je pitanje kako bi se tijek zbivanja dalje odvijao da nismo tako efikasno i radikalno izvršili zadatak čišćenja lijeve obale Neretve. Posebno tom operacijom, hrvatski je narod u Hercegovini sačuvao do dana današnjega dio svoga teritorija…Zanimljive su bile vijesti iz Trebinja, koje su emitirali četnici, iznoseći da je tu operaciju izvela i podržala 6. američka flota, vjerojatno zbog efikasnosti i grupiranja i točnih pogodaka našeg topništva koje je uspješno izvršilo svoj zadatak.
A "američka 6. flota" je…
U zapovijedi o operaciji 'Čagalj', u iscrpnom pojašnjenju i razmještanju snaga, Bobetko piše da je za operaciju u području Hutovo Blato - s. Neretva, Zapovjedništvo južnog bojišta angažira:" BG-1 (zapad-Čapljina) 1. i 2. sat./1.br. HVO Čapljina, ojačani vod Čitluk, vod policajaca (Čitluk), div. vod (Čitluk), jed. naoruž-mješt. Počitelj, diverzantska grupa Našice, diverzantska grupa Zadar, postrojba HOS; BG-2 (jug. Metković) 1 ojač.sat./156.br.HV, 1 ojač. vod/156 br. HV, 1-2/1.br HVO Čapljina, grupa HOS, diverzantska grupa Vukovi, 1. POG/156.br.HV, od. pion.inž. v/156.br HV, od.pion. 1. pion. satnije/40.inž.bataljuna, diverzantska grupa Pilot".
Gotovost za napad, kao je Bobetko zapovijedao je 07. lipnja 1992. godine u 04.00 sati, a početak bojnog djelovanja po prijemu signala 'Omega', Zapovjedništva južnog bojišta. Danas je ovo činjenična povijest.
Međutim, Bobetko u svojoj knjizi piše i o jednom zanimljivom detalju.
Zanimljiv je još jedan detalj koji ne želim prešutjeti. Kada sam u čapljinskoj bojni tražio dobrovoljce koji će krenuti sa mnom prema Domanovićima, nitko se nije javio, osim zapovjednika satnije HOS-a, čije je zapovjedno mjesto bilo u Ljubuškom. Pitao sam ga za koje vrijeme može pokrenuti barem vod, ako ne i cijelu satniju. Odgovorio mi je da to može biti za jedan sat. Dao sam suglasnost, i on je doista pokrenuo ojačan vod i pratio oklop do spajanja sa satnijom 4. brigade na Gubavici. Posije je on ušao u sastav Hrvatske vojske i pokazao se vrlo hrabar i čestit u svim operacijama u Hercegovini. Taj detalj ili isječak iz događaja koji su se zbivali na tom prostoru Hercegovine, najdublje mi se urezao u pamćenje, jer smo s jedne strane mogli doživjeti nacionalnu katastrofu, ali s druge strane smo potpuno iznenadili obranu Mostara time što smo ovladali aerodromom i svim dominantnim položajima za taj prostor
, piše Bobetko. Radilo se o Ivici Primorcu, bivšem pukovniku HOS-a i zajmljeniku generala Blaža Kraljevića, danas generalu HVO-a .
Pokojni general Bobetko potom spominje i, tada pukovnika Damira Krstičevića, danas generala i bivšeg hrvatskog ministra obrane, koji je dobio zadatak da jednu satniju prebaci preko Neretve i s njom ovlada širim područjem Gubavice, sjeverno od Bivoljeg brda.
Pravac od Gubavice vodi ravno prema Mostaru
, napisao je Bobetko u svojim memoarima.
Mnogi su zaboravljeni - "neki novi klinci" drže govore
Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Međutim, nitko ne spominje ni operaciju 'Čagalj' u kojoj je oslobođena Čapljina, a kojom je tada zapovijedao general Janko Bobetko, a koja je omogućila i bila uvod u oslobađanje Mostara i okolice u operaciji 'Lipanjske zore' kojom je zapovijedao general Slobodan Praljak.
O razlogu, početku, tijeku i završetku ovih oslobađajućih akcija u svojoj knjizi 'Sve moje bitke' je iscrpno pisao general Janko Bobetko koji je u vrijeme akcije Čagalj bio zapovjednik Južnog bojišta, planirao akciju Čagalj te izdao zapovijed o provođenju iste.
Nitko ne spominje ni tadašnjeg zapovjednika Sektora Mostar-Široki Brijeg-Čitluk-Čapljina, brigadira Zdravka Andabaka. Sjedište Zapovjedništva (do 18.06.1992.) bilo je u Međugorju i tek nakon 18.06.1992. godine i uspješno provedenih akcija Čagalj i Lipanjske zore zapovjedništvo je premješteno u Mostar.
I to je povijesna istina za koju postoje i vjerodostojni, činjenični dokazi. Naravno, danas nitko niti ne spominje tada mladog i novog zapovjednika HVO-a Čapljina u vrijeme akcije Čagalj, Antuna Luburića. Rijetko i nikako se spominje i sudjelovanje brojnih branitelja iz Gruda, Ljubuškog, Čitluka, ne spominje se, a niti u obilježavanju sudjeluje Ivica Primorac, tadašnji pukovnik HOS-a itd.
U zaborav je otišlo i zarobljavanje prvog tenka JNA u akciji 'Čagalj', kojeg je 07.06.1992. godine, zajedno sa suborcima, zarobio danas pokojni Mnogi su zaboravljeni - "neki novi klinci" drže govore. Nitko ne spominje mladića Čikaga koji je tri puta ranjen na bojištima u Hrvatskoj, a četvrti put u toj akciji.
Zaboravile su se i još neke "sitnice" - Iz Stožera HVO Mostar u zapovjedništvu akcije Lipanjske zore uz generala Praljka sudjelovao je samo časnik Radmilo Jasak i Mladen Naletilić Tuta, dok Jasmin Jaganjac nije bio uključen ni u pripremu kao ni u aktivnosti u pripremanju akcije. Zbog zaštite komunikacijskih sredstava u provođenju akcije Lipanjske zore, posebnu radio vezu osigurao je časnik Josip Kožul, danas poznatiji kao vlasnik poduzeća A3. Danas se o toj uspješnoj akciji malo ili nikako ne govori, i uvriježio se naziv 'Lipanjske zore', iako je akcija 'Lipanjske zore' - akcija oslobađanja Mostara i okolice, a ne Čapljine.
