Dječija prava nisu prioritet nadležnih institucija, istaknuto je jučer tijekom prezentacije izvješća o stanju prava djeteta u Bosni i Hercegovini i okruglom sto o implementaciji preporuka UN Povjerenstva za prava djeteta.
U zgradi UN-a u Sarajevu predstavljeni su Monitoring izvješće o stanju prava djece u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2019.-2022. koji su sačinile nevladine organizacije i Dječiji monitoring izvješće o stanju prava djece u Bosni i Hercegovini, koji su sačinili djeca i mladi, predstavnici devet dječijih skupina iz BiH.
Ono što UNICEF treba i može i što je ključni mandat, kako je rekla Sanja Kabil koja vodi program obrazovanja u UNICEF-u, jeste praćenje implementacije prava djeteta putem Konvencije o pravima djeteta.
Mi ne možemo implementirati te preporuke, ali možemo pružiti podršku nadležnim vlastima koje su dužne da rade na tome. Mi možemo biti glas tamo gdje djeca ne mogu doći i to ćemo sigurno uraditi, da sve ovo što su oni rekli i preporuke koje su oni dali budu široko diseminirane, da se čuju i dođu do onih koji odlučuju o njihovoj provedbi
– istakla je Kabil.
Mirsada Bajramović, direktorica Udruženja "Zemlja djece u BiH", članica Mreže "Snažniji glas za djecu" je kazala kako nalazi alternativnog izvešća o stanju prava djece pokazuju kako država BiH najveći dio preporuka UN Povjerenstva za prava djece nije primjenila, odnosno ispoštovala i da je vrlo mali broj preporuka koji je realiziran u predhodnom trogodišnjem razdoblju.
Određeni napredak postignut je u oblasti socijalne zaštite kada je riječ o ujednačavanju prava djece na dječiji dodatak, kao i kada je u pitanju položaj roditelja njegovatelja, kao i oblast hraniteljstva. Međutim ako pogledamo sve druge oblasti koje se tiču prava djece apsolutno možemo vidjeti da ustvari nema nikakvog napretka
– istakla je Bajramović dodajući da dječja prava nisu prioritet nadležnih institucija.
Sva djeca u BiH, kako je dodala, još nemaju pravo na zdravstveno osiguranje zbog određene neharmonizacije zakonodavnog okvira s Konvencijom o pravima djeteta, a posebno su ugrožena djeca od šest do 15 godina koja pohađuju obrazovni proces, a to su upravo djeca koja su žrtve nasilja, zlostavljanja, trgovine ljudima itd.
Bajramović je navela kako djeca žrtve nasilja u postojećem zakonodavnom okviru, kada je riječ o Federaciji BiH i Brčko distriktu BiH, nisu prepoznati kao korisnici prava u oblasti socijalne zaštite.
Govoreći o izvješću koji su sačinila djeca, suradnica Mreže nevladinih organizacija za djecu BiH "Snažniji glas za djecu", psihologinja Aleksandra Štrbac je navela kako su se oni odlučili fokusirati na nekoliko oblasti, te izdvojili ono što je za njih najvažnije, a te oblasti su obrazovanje, problem nasilja nad djecom…
Zdravstveni sistem ocjenjuju kao problematičan u pružanju usluga za djecu, zatim informisanje i omogućavanje dječjeg učešća. Dakle, oni žele da se pitaju, kažu svoje mišljenje i da učestvuju u organizaciji njihovog života u društvu
– dodala je Štrbac.
Kada je riječ o izvješću u vezi implementacije preporuka UN Povjerenstva za prava djeteta, Štrbac je rekla su u prethodnom razdoblju pokušali prikupiti podatke o tome što se u vezi preporuka uradilo, te da daju ocjenu jesu li one ispunjene ili nisu, kao i da pripreme materijal za sljedeći izvještajni ciklus koji se bliži, jer kao Mreža sudjeluju u tom izvješćivanju najčešće praveći alternativna izvješća koje dostavljaju Povjerenstvu, ali i sarađujući s entitetskim i državnim institucijama.
Može se reći da je osnovni zaključak ovog izvješćtaja da nijedna od preporuka koju je UN Komitet dao BiH nije do kraja ispoštovana što donekle i nije moguće zato što se radi o procesu. Komitetu i nama samima bi trebalo da bude važno da dokumentujemo volju i napredak koji se bilježi iz godine u godinu. Mi nažalost u ovom izvješćeu nismo mogli donijeti takav zaključak. Osnovno što želimo da naglasimo jeste da nema dovoljno volje da se bavimo djecom u BiH i to treba da nas zabrine
– dodala je Štrbac.
Organizacija zaštite za posebno ranjivu djecu, djecu iz ranjivih kategorija je također problematična. Tu su, kako je dodala Štrbac, djeca koja žive izvan obiteljskog okruženja, djeca koja žive i rade na ulici, djeca migranti i djeca bez pratnje.
