Na Zapadu je slučaj da u državnu službu uglavnom zapošljavaju osobe koje se ne mogu snaći u realnom sektoru. Kod njih je realni sektor bolje plaćen, veće su mogućnosti napredovanja, dok je kod nas situacija potpuno obrnuta.
U BiH gotovo svi sanjaju da budu državni službenici i namještenici jer je razlika između realnog i javnog sektora ogromna. Državni službenici i namještenici su plaćeniji. Oni, i ako rade praznike ili vikende, to i naplate. Imaju pravo na regres, njihovi topli obroci mnogo su viši nego u realnom sektoru, a učinak...
Primjera radi, ako ste zaposleni u nekom od federalnih ministarstava, uz odlične plaće, tu je i "jubilarna nagrada za stabilnost u radu", ma što to značilo. Tu je i pravo na darove djeci, zatim prijevoz na posao i s posla, naknade za odvojeni život, regres za godišnji odmor, da se nađe, pomoć u slučaju smrti, kao i pomoć u slučaju bolesti, pravo na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu.
Kada je riječ o državnim službenicima i namještenicima u FBiH, godišnji odmor od 20 radnih dana uvećava se prema posebnim osnovama i mjerilima, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može biti dulje od 36 radnih dana. Recimo, godišnji odmor uvećava se po osnovi radnog staža, na svake tri godine staža - jedan dan godišnjeg, državnim službenicima koji imaju visoku stručnu spremu idu još četiri dana godišnjeg, po osnovi prirode posla za rad u otežanim uvjetima još tri dana godišnjeg, za rad u smjenama dva dana, za uspješne rezultate u radu još jedan dan godišnjeg...
Kada radite kod privatnika, sretni ste ako u tijeku godine imate pravo na 20 radnih dana godišnjeg odmora podijeljenog na ljetni i zimski, s tim da, prema Zakonu o radu, ljetni ne smije biti kraći od 12 radnih dana. Državni službenik ili namještenik u godini u kojoj je zaposlen, kada nema šest mjeseci neprekidnog rada, ima pravo najmanje dva dana godišnjeg za svaki navršeni mjesec rada. Toga kod privatnika nema ili je rijetkost.
U slučaju teške bolesti državnog službenika ili člana njegove uže obitelji, isplaćuje se jednokratna pomoć u visini dvije neto plaće isplaćene u FBiH prema posljednjem statističkom podatku. Prosječna plaća u FBiH iznosi 1281 KM. U realnom sektoru rijetki poslodavci prepoznaju tu stavku. U slučaju smrti državnog službenika njegovoj obitelji se isplaćuju troškovi pokopa u visini od četiri prosječne neto plaće u FBiH. Ta naknada isplaćuje se državnom službenika u slučaju smrti užeg člana obitelji.
U privatnom sektoru ta je stavka ostavljena na savjest poslodavcu. Državni službenik ima pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu u visini svojih pet ostvarenih prosječnih neto plaća isplaćenih u prethodnih pet mjeseci. Privatnici, prema Zakonu o radu FBiH, nisu dužni isplatiti otpremninu radniku prilikom odlaska u mirovinu.
U Zakonu o radu FBiH stoji kako "poslodavac ne može odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće ili joj zbog toga stanja otkazati ugovor o radu". U stvarnosti, kada se javite na natječaj kod privatnika, većina poslodavaca pita vas jeste li trudni ili planirate li proširenje obitelji. Ako odgovorite potvrdno, zahvale vam se i sve se na tome i završava. Iznimke su rijetkost.
Prema Zakonu o radu, za vrijeme korištenja rodiljskog dopusta zaposlenica ima pravo na naknadu plaće. Te naknade razlikuju se od županije do županije. U privatnom sektoru isplata razlike do pune plaće prepuštena je volji poslodavca, dok je u javnom sektoru to pitanje većinski uređeno kolektivnim ugovorima. U velikom broju tvrtki nema toplog obroka.
