Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan utjecaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći Mercedes.
Već gotovo tri desetljeća Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Württembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim Mercedesom.
Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.
Stara narodna izreka kaže: “Čovjek snuje, Bog određuje”. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga nitko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare, mišljenja je Vrcan.
Kaže, on je pravi svjedok tomu.
Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan utjecaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći Mercedes.
Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet “trbuhom za kruhom”, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi. U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti, kaže Milenko za Fenix-magazin.
Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plaća im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.
Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a Mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u Mercedesovim tvornicama.
Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog Mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu.
To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 Mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim Mercedesom.
Tri desetljeća u tuđini
Naime, prije 30 godina, točno na Valentinovo, 14. veljače 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titisee Neustadt (okrug Hinterzarten), na jugozapadu Baden-Württemberga i tu ostao dvije godine.
Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u tvrtku njezinog oca koja je surađivala s Mercedesovom tvornicom u Sindelfingenu.
Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju tvrtku Gerüstbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i surađuje s Mercedesovom tvornicom. Tad sam kupio svoj prvi Mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili Mercedes marke.
Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati.
Želio je, kaže, sebi i svojoj obitelji poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.
Ima ljudi kojima se moj san o Mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći, mišljenja je Milenko.
Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Rocco.
U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom.
S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.
Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale kršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa.
Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te kršćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćer želi studirati teologiju, govori Milenko za Fenix-magazin.
Gdje god da bio i što god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.
I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati “Bože moj…” pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o Mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.
Milenko Milan Vrcan je ovih dana sudjelovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim Mercedesom S klase.
Koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna!
