Ivanjdan je veliki godišnji blagdan u hrvatskom puku. Stari običaj koji se zadržao i danas uoči Ivanjdana paljenje je vatri - svitnjaka ili ivanjskih krijesova koji se najčešće pale na humcima, brdima ili seoskim raskrižjima.
Oko svitnjaka skupljao se mlađi i stariji svijet. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci.Tu tradiciju sinoć su nastavili mladi Hardomiljčani organiziravši okupljanje uz svitnjak kod Zavičajnog doma na brdu Lovreć.
Paljenje svitnjaka otpočinje u sumrak, a uz pjesmu i igru ostaje se do kasno u noć. Te se vatre sastoje od suha granja i korova, smrekovine i sličnog i pale se u manjim ili većim hrpama. Dugo se iza toga prepričavalo bi se čiji je svitnjak i u kom selu bio najveći
Narodno je vjerovanje da te vatre služe odgonjenju svih zlih sila, vještica, demona, i svih nazloba. "Zlo" može imati i stvaran oblik, npr. navala skakavaca, gusjenica i sličnih prirodnih nametnika. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre.
Uz svitnjak bi se zapjevalo, malo pojelo, pa i popilo. Vjerovalo se da tko ujutro prije svih progaza po pepelu svitnjaka, ne će imati uboja, čireva niti bilo kakvog oboljenja stopala koja u to doba, kada se obično hodalo boso, nisu bila rijetka. Uz svitnjake se okupljaju svi, i stari i mladi, koji, nakon što po starome običaju izmole Anđeo Gospodnji i tri očenaša za svoje i za zdravlje svojih najbližih, ostaju dugo oko vatre i pjevaju, dok djeca preskaču već pomalo jenjalu vatru.
| IVANJSKI SVITNJACI Po svu noć gore na brdima mojim: Plamenom žarkim samo nebo krase, Zvijezde ih sjajem osvjetljuju svojim ... I tek pred suncem nečujno se gase Kad oni plamte — suza kradom blista U zjeni starca, u djetinjem oku; Ovo su ona svjetla prva, čista, Što nose sobom mir, radost duboku! I za njih granje skupljali smo s puta Da plamen im se ne zgasi do zore, i držeći se majčinoga skuta Gledasmo gdje se plamenovi bore: |
Koji će ljepšom svjetlošću da sine, |
