Stara izreka kako sit gladnome ne vjeruje iz dana u dan nalazi svoju potvrdu u životnim pričama građana s ruba egzistencije.
Takva je i priča Nedjeljka Vujevića-Mitula,70-postotnog ratnog vojnog invalida kojega je splet okolnosti doveo do života na rubu dostojanstva.
Vlažna šupa veličine 8 metara četvornih, koje mu je općina Ljubuški dodijelila na šest mjeseci kao privremeni smještaj još 2001. godine, i danas je njegov jedini dom.
Dodjela zemljišta nije potvrđena
Mitul je od općine Ljubuški tri puta tražio zemljište za izgradnju kuće, ali je sva tri puta odbijen. Nakon četvrtog traženja dodijeljeno mu je zemljište na Humcu, ali dodjela još nije potvrđena. Dodjelu je trebalo potvrditi bivše Općinsko vijeće koje je zaokupljeno izborima zaboravilo na Mitulove probleme, a novo se u Ljubuškom još uvijek nije sastalo. Mitul kaže da je razočaran prvenstveno na sustav, a onda i na sve koji bi trebali voditi brigu o braniteljima.
“Ne tražim novac, samo krov nad glavom. Općina Ljubuški i Ministarstvo branitelja ZHŽ-a obećali su mi sagraditi kuću, ali od toga nema ništa dokle god zemljišni papiri nisu čisti”, kaže Mitul.
Kuhalo koristi kao grijalicu
Mitul smatra kako ovakav odnos braniteljima i invalidima nije korektan. “Tražio sam pomoć od HVIDRA-e, Ministarstva branitelja ZHŽ-a i općine, ali ništa. Samo mi prodaju lažna obećanja, a čim za mnom zatvore vrata zaborave na moje probleme. Živim gore nego pas. Volio bih kad bi netko od njih stavio svoje dijete da živi u uvjetima u kojima ja živim, pa da vide kako je to kad ti voda kapa na glavu, kad se kupaš i ljeti i zimi u hladnoj vodi, kad ti pluća svaki dan sve više nagriza vlaga”, očajan i tužan opisuje Mitul svoju svakodnevnicu pokušavajući zagrijati ruke na kuhalu koje mu zimi, služi i kao kućna grijalica.
