Bosanskohercegovačke stranke su u 2009. godini ostvarile više od 238.000 KM zabranjenih prihoda, a Središnje izborno povjerenstvo ih je zbog toga kaznilo tri puta manjim iznosom.
Središnje izborno povjerenstvo (SIP) Bosne i Hercegovine je u listopadu kaznilo 33 političke stranke koje će zbog kršenja Zakona o financiranju političkih stranaka u 2009. godini morati platiti ukupno 82.700 KM. Stranke su kažnjavane zbog lošeg vođenja financijskih evidencija, ali i primanja nedopuštenih donacija, kažu u SIP-u.
Najveća ukupna kazna od 9.000 KM izrečena je Stranci za BiH koja je, prema riječima Makside Pirić, glasnogovornice SIP-a, ostvarila zabranjene priloge, koristeći bez naknade prostorije objekta Radnički dom Banovići i prostorije Zavoda za planiranje i izgradnju Općine Kakanj, te primila donacije od četiri javne institucije.
Prema Zakonu o finansiranju političkih stranaka zabranjeno je primati donacije od javnih preduzeća i institucija. Za kršenje te odredbe, kao i za primanje priloga iznad dozvoljenog limita, predviđena je kazna do tri puta veća od visine dobijenih priloga, dok je za sve ostale prekršaje maksimalna kazna 10.000 KM.
Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva je ljetos objavio priču u kojoj je pokazao da su stranke proteklih godina često primale nedopuštene donacije, za što su rijetko bile kažnjene ili su kazne bile manje od dobiti koju su ostvarile na nezakonit način.
Prema izvješćima o reviziji financiranja političkih stranaka, visina zabranjenih priloga u 2009. godini prelazi ukupno 238.000 KM, što je skoro tri puta više od iznosa kazni.
U pojedinim slučajevima kazne su i šest puta manje od koristi.
Socijaldemokratska partija (SDP) je primila najmanje 53.000 KM zabranjenih priloga, a SIP joj je izrekao kaznu od 8.000 KM.
SIP strankama najčešće izriče minimalne kazne – od 200 KM do nekoliko tisuća KM, jer im, kako su ranije za CIN izjavili iz ove institucije, nije cilj prevelikim kaznama nekoga uništiti.
Tada su, također, kazali da zbog nemogućnosti prikupljanja odgovarajuće dokumentacije u pojedinim slučajevima ne mogu dokazati kršenje zakona, pa stoga ne kažnjavaju ni one stranke kod kojih to uspiju dokazati - kako ne bi pravili diskriminaciju.
