U BiH radi što god tko hoće. Umjesto demokracije, na sceni je anarhija. Umjesto dogovora, na sceni su nesporazumi. Zbog toga nitko i ne odgovara. Dok bi jedni, na svoj način, pravili državu, drugi je na sve moguće načine pokušavaju osporiti.
A narod je napokon željan pravne države kako bi ga štitila i od ovakvih političara. A političari i parlamentarci putuju po bijelom svijetu ubirući pri tome basnoslovne novčane iznose na dnevnicama i na druge načine, a sve od usta svojih osiromašenih građana.
I opet nesporazumi na relaciji Sarajevo – Mostar – Banja Luka – Visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko. I dok Inzko proziva Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, a dijelom i Božu Ljubića, predsjednika HDZ1990 za opstrukcije po mnogim pitanjima u BiH, a prvenstveno zbog ne formiranja Vijeća ministara BiH, Dodik za sve nedaće u ovoj zemlji okrivljuje Inzka i bošnjačke političare. I tako u nedogled. Stalno netko nekoga optužuje, na sceni su opstrukcije i destrukcije, a rezultat toga je tipičan bosanskohercegovački kaos – anarhija umjesto demokracije. Suština problema se ogleda u činjenici što se svatko poziva na propise koji njemu odgovaraju, a sve druge drže usmjerenim protiv svoje opstojnosti.
Najnoviji slučaj proizveo je mostarski muftija Smajkić koji se izravno suprotstavio odluci Ustavnog suda o Statutu grada Mostara. Iako je općepoznato da je riječ o atipičnom dokumentu koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Pady Ashdown i kojim se Hrvati stavljaju u neravnopravan položaj i krše im se temeljna prava glede izbora zastupnika, muftija Smajkić je stao u obranu spornog Statuta suprotstavljajući se odluci Ustavnog suda ističući pri tome da su Bošnjaci u Hercegovini građani drugog reda i da se time dovode u još neravnopravniji položaj. Potporu mu je dao reis Mustafa Cerić, sveučilišni profesor Nijaz Duraković, Šefkija Džiho, bivši doministar unutarnjih poslova HNŽ i mnogi drugi Bošnjaci. I možete misliti Džiho kaže da će izmjenom Statuta Bošnjaci biti u situaciji da ih biraju Hrvati. Pa nije li to krajnje licemjerno od Džihe? Već dva mandata Bošnjaci biraju člana BiH Predsjedništva iz reda Hrvata, dopredsjednika RS iz reda Hrvata izabrali su Srbi, a ministre Hrvate u Vladi F BiH izabrali su Bošnjaci većinom glasova na što Džiho i ostali nisu reagirali. Dapače, podržavaju taj princip kad su drugi u pitanju. Pa zašto bar ne pođu od one Božje zapovijedi: Ne čini drugom što ti nije drago da ti drugi čini?
Dakako, treba kazati istinu da stanje u Hercegovini nije sjajno. Dapače, obzirom na ratne posljedice, komotno se može svrstati u jedno od političko-trusnih područja gdje politička lava svakodnevno izbija na površinu. Ali način na koji se interpretira tamošnje stanje samo ga još više pogoršava i ne pridonosi rješavanju problema. Dapače, probleme samo produbljuje ili stvara nove.
Bosanskohercegovački dužnosnici obilaze i europske parlamentarce, ali nažalost ništa od njih naučili nisu kako bi to primijenili u našim zakonodavnim tijelima. Evo i Božo Ljubić, je nedavno bio u Njemačkoj, kako navode iz HDZ1990, s hrvatskom dijasporom i razgovarao s tamošnjim gospodarstvenicima kako bi investirali u BiH. Hodio je Božo, navodno, ispred Hrvatskog narodnog sabora. Nama pak od jednog broja posjetitelja tog nekakvog skupa stižu sasvim drugačija saopćenja da drug Božo uopće nije dobro došao sa svojim idejama koje ničemu ne vode i samo zamajavaju javnost o njemu kao nekakvom hrvatskom dušebrižniku.
Kad smo već kod Bože, tog političkog prevaranta i demagoga, citirat ćemo njegove riječi s nedavno održanog Izvještajnog sabora njegove stranke koje se zove HDZ1990, a ustvari je riječ o jednoj podružnici HDZ BiH. A Božo, dojučerašnji stručnjak za ceste u BiH, možete misliti, kirurg na čelu Ministarstva prometa i komunikacija, kaže: “Građani ne mogu pojmiti u kakvoj se financijskoj krizi BiH nalazi“.
Odgovor Boži: Građani zasigurno itekako znaju i to osjećaju na svojoj kožo svakodnevno sve više stežući remen. A zna li Božo? Ako i zna on to zasigurno ne osjeća. S mjesečnim primanjima koja, prema našim saznanjima, premašuju sumu od 10.000 KM, pitamo se kako se Božo uopće usuđuje pričati o teškoj financijskoj situaciji. Pridoda li se tome i činjenica da je Božo jedan od suodgovornih političkih dužnosnika zbog ne osnivanja Vijeća ministara BiH, a također i ne formiranja vlade u Hercegbosanskoj županiji, pitamo ga: Kako uopće ima hrabrosti istupati u javnosti i upozoravati na tešku financijsku ili političku situaciju? Kad bi Božo suosjećao s građanima za koje kaže da ne mogu pojmiti tešku financijsku situaciju onda bi se i on morao odreći bar određenog postotka svojih basnoslovnih primanja i primjerom pokazati drugim zastupnicima da su njihova visoka primanja također neprimjerena teškom ekonomskom trenutku.
Osim „domoljuba“ Bože Ljubića ima ih još mnogo koji se zaklinju u BiH, a proračunska sredstva troše nemilosrdno. Tako čitam ovih dana da je Kabinet Željka Komšića za 9 mjeseci potrošio preko 307.000 KM skoro kao Radmanović i Izetbegović zajedno koji su za isto vrijeme potrošili 388.150 KM. Stvarno se pitam: Jesu li naši dužnosnici, ako ne od svojih basnoslovnih mjesečnih primanja onda bar od proračunskih sredstava s kojima raspolažu, dio sredstava udijelili socijalno ugroženoj kategoriji ili su i ta sredstva dijelili po stranačko – rođačkim vezama?
A što je to društveno korisno odradilo Predsjedništvo BiH i ustvari što su oni osim puki izvršitelji svojih političkih partija? To zorno i dokazuju i s pravom im je ovih dana poručio Mladen Bosić, predsjednik SDS-a da rade svoj posao ili da podnesu ostavku. Iako oni trebaju predložiti Vijeće ministara BiH, jasno su se toga odrekli i pozvali političke partije na dogovor po tom pitanju kako bi oni po tom bili samo formalni predlagači. Ako tako nastupaju državni reprezenti, kakvu onda budućnost možemo očekivati?
Nemamo pokazatelje o utrošku financijskih sredstava predsjednika i dva dopredsjednika Federacije BiH, ali prema našim saznanjima su pozamašna. Ustvari, što to rade ta tri visoka federalna dužnosnika osim što poput misionara prošeću prostorima BiH i uruče po koju donaciju. Evo, nedavno je predsjednik Živko Budimir u Odžaku otvorio svoj ured i stvarno se pitam koja će mu bitu uloga. Na kraju, što god predsjednik ili dopredsjednici FBiH učine na terenu samo je zadiranje u resor nekog ministarstva ili pak lokalne samouprave. Na stotine ureda po općinama u BiH da otvori Budimir, Kebo ili Pudarić, stanje se neće popraviti jer neće ti uredi preuzimati ulogu lokalne samouprave. Ustvari, potrošit će se ogromna novčana sredstva i udomiti određen broj svojih savjetnika bez ikakvih rezultata. Sjećam se dobro kako je Zvonko Jurišić, predsjednik HSP BiH prije par godina predlagao ukidanje dužnosti predsjednika i dopredsjednika FBiH s ciljem racionalizacije i ekonomičnosti državne uprave. Uz to, Jurišić je predlagao i smanjenje broja županija i federalnih ministarstava Ako je Jurišić i dalje tog stava onda bi to trebao javno obznaniti unatoč činjenici što je Budimir iz HSP-a.
I na kraju: Ekonomija u BiH je ušla u stanje kaosa i u ovoj je zemlji jedino sigurna nesigurnost. Još su izvjesno vrijeme sigurna i visoka novčana primanja parlamentaraca koji ni komu ne odgovaraju za svoj ne-rad. Problemi građana ne samo da se gomilaju nego se i usložnjavaju. Veliki je dio građana zbog socijalne i druge nesigurnosti u svojevrsnom posttraumatskom stresu, dok politički dužnosnici i parlamentarci žive u izobilju. A vlast još nije formirana na državnoj razini i u Hercegbosanskoj županiji.
Ljudi se nad problemom izdižu mišlju, a ne jurnjavom kroz prostor i vrijeme. Upravo jurnjavom kroz prostore osiromašene BiH pa i preko njezinih granica skupocjenim automobilima o trošku građana, političari i parlamentarci su izgubili osjećaj za one koji su im dali povjerenje, svrha su sebi i podredili su sve svojim interesima. Dosta je, mora napokon doći kraj institucionalnom kriminalu. Na svu sreću, u pripremi su i određeni politički pokreti nekompromitiranih ljudi koji će uskoro javno obznaniti svoja politička stajališta i predložiti mjere za nadilaženje nagomilanih problema. Uvjeren sam da nismo daleko od trenutka kad će mnogi aktualni političari, kojime je pravo ime politički demagozi, napokon biti svrgnuti s političke scene.
Ilija Šagolj
