Stvarno evo više mi muka od toga ko je šta ko da se od toga živi, Ljubuški je grad koji se nalazio u državi koja je bila u ratu, sukob Hrvata i Muslimana je tragedija svoje vrste od koje su se rijetki ali debelo okoristili. Bila je tada gutava situacija i na sve strane su stanovništvo raseljavali računajući da će tako ostati ili možda čisto iz razloga da naprave što veći nered-šansu da pokradu, učvrste pozicije, to će se vidjeti još, ako ne na ovom onda na onom svijetu (jer radi se o vjernicima, oni vrlo vjeruju u Boga pa će to s njim morati riješiti kad dođe vrijeme).
Uglavnom i Ljubušaci Muslimani su morali napustiti grad (kod eventualnog ostanka nisu predstavljali problem za njih Ljubušaci nego ostali, Tuta, Pero Parković koji je izjavio da ako to Ljubušaci ne riješe on će poslati svoje da to odrade. Tako da su Ljubušaci završili na heliodromu, gdje su bili privilegirani na način da ih niko nije smio dirati, odvoditi i maltretirati, za to su se pobrinuli opet Ljubušaci koji su tamo bili sa oružjem, vojnici HVO-a.
Svi koji su dobili garantna pisma mogli su napustiti grad bez da prođu kroz ruke bolesnika tipa Čapljina, Široki Brjeg isl. (auta su već prije oduzeta, tu se neko dobro opario isto kao i sa broncom od spomenika) e tu je pomogao Neđo i svaka mu čast, jednostavno nije odbio pomoći i to je to.
Nekom rat, nekom brat. Neko od toga što je Hrvat ili Musliman dobro živi a većina od toga nema nikakve koristi. Ljubuški je jedinstven po tome što nije nikome pala dlaka sa glave iako je stvarno ružan osjećaj kada trebaš vratiti oružje i čekaš šta će biti.
Na kraju, Ljubuški je prošao ispit kada je bilo i puno teže, pa će i sada.
Ja volim svoj grad i svoje sugrađane i definiram se prvo kao Ljubušak (ponosno) pa onda kao Musliman. A šta se tiče Štefice, sramota je da joj se sve to dešava, plemenita osoba koja je možda za neke ljude samo dio projekta na osnovu kojeg će tražiti novce da rade dalje. Od nečeg se mora živit jeli tako, prazna vrića ne stoji nauzgor ljudi.
Eto pozdrav svima!
