Hrvatski narodni sabor je samo jedan u nizu dekora Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, kojim pokušava prikriti realnu sliku i stvoriti privid normalnog stanja, s ciljem zadržavanja političkog monopola u hrvatskom korpusu u BiH.
Uz to, kroz Hrvatski narodni sabor Čović, krajnje diskretno, pokušava učvrstiti svoje pozicije kako bi bez političkih konkurenata dočekao početak predizborne kampanje za predstojeće opće izbore, s ciljem stavljanja HDZ1990 pod svoje skute, kao što je to već učinio s ostalim strankama koje tvore to tijelo.
Nesporno je da Hrvatskom narodnom saboru u BiH ima mjesta ali se opravdanim postavlja pitanje zašto u njemu ne participiraju i ostale hrvatske političke stranke. Iako su pozvane da mu se priključe, stranački lideri su poziv ocijenili neuvjerljivim i neiskrenim te se postavlja pitanje zašto organizator po tom pitanju nije učinio dodatne napore i na izvjesno vrijeme prolongirao njegovo održavanje, zarad jedinstva Hrvata u BiH, na koje se stalno poziva. Stoga, stiče se dojam kako se organizatorima žurilo, iako u Deklaraciji o osnivanju HNS stoji da ga pravno, tehnički i organizacijski treba utemeljiti kao trajnu krovnu, nacionalnu i političku organizaciju hrvatskog naroda u BiH. Nije li i Hrvatska zajednica Herceg Bosna nakon Daytona ustrojena kao krovna i zborna organizacija Hrvata u BiH, a svjedoci smo činjenice da je ona svrha sebi i HDZ-BiH. Dakle, sve što je krovno, završi pod 'krovom' HDZ-a BiH, pa bi tako moglo biti i sa HDZ-om 1990, jednom od članica HNS, ali koja za razliku od ostalih političkih stranaka u toj organizaciji, ima određenu stranačku infrastrukturu.
Nastala kao alternativa HDZ BiH, kako su bar nagovještavali njezini osnivači, da bi hrvatski narod izvukli iz njezinog 'političkog ropstva', 'Devedesetka' je bila najveća prevara kako prema građanima kojima su to obećavali tako i prema velikom broju članova koji su joj prišli, te je napustili, nakon saznanja o izdaji ideje.
Za sve je kriv Božo Ljubić, stalni i, nažalost, još aktualni predsjednik kome se, na svu sreću, odbrojavaju posljednji dani. Bit će to kraj lipnja, kad se očekuje izborni Sabor 'Devedesetke'.
Unatoč Ljubićevim političkim makinacijama koje su skupo koštale dignitet 'Devedesetke' i, faktički je doveo u status podčinjenosti HDZ-u BiH od koje su se izdvojili pri svome utemeljenju niti se profilirala u respektabilnog političkog čimbenika, još nije kasno da ona postane ono što je već trebala biti. Naime, sve će ovisiti od izbora njezinog vodstva na predstojećem Saboru. Posljednju šansu za rehabilitaciju 'Devedesetke' politički analitičari i veliki broj tamošnjeg članstva vide u Martinu Ragužu, dopredsjedniku 'Devedesetke' koji je već najavio svoju kandidaturu za Ljubićevog nasljednika. Raguž se i političkim manirama dokazao pravim europejcem što je, između ostalog, posebice došlo do izražaja pri vođenju političke kampanje za člana Predsjedništva BiH nastupajući pod motom "Ovo je moja zemlja". Unatoč izostaloj potpori 'Devedesetke', Raguž je polučio impozantne izborne rezultate i svekolika ga javnost doživjela političkim liderom od profila.
Svoje pravo lice Ljubić je pokazao koaliranjem sa HDZ-om BiH nakon prošlih općih izbora čime je osporio i samu svrhu postojanja 'Devedesetke'. Iako je Ljubić svojim ne-činjenjem u cijelosti degradirao ideju njezinog osnutka, nakon njegovog odlaska s mjesta predsjednika, ipak je moguća reinkarnacija njezinih programskih načela, mišljenja je veliki broj tamošnjih članova. Međutim, Božina želja za daljim ostankom na čelnoj poziciji je velika, ali ni izbliza kao Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, da to Božo i dalje bude. Ne voli Čović Ljubića ali se boji dolaska Martina Raguža koji bi, kako obećava, a što smatraju i tamošnje njegove pristalice, Devedesetku preporodio, što Čoviću ne odgovara. Čović želi političke marionete oko sebe, a ne jaku političku stranku koja bi mu bila konkurent. Budući je Hrvatski narodni sabor organizacija u rukama Čovića, nije isključeno da će mu pokušati staviti u nadležnost i obvezujuće stavove pri biranju stranačkih predsjednika kako bi i na taj način Raguža eliminirao.
U ovakvoj konstelaciji snaga u HNS, koji nije ništa drugo nego Čovićeva privatna organizacija koja dominira nad političkim samcima – predsjednicima stranaka bez članstva koji je tvore, s krajnjim ciljem definitivnog političkog porobljavanja 'Devedesetke' u čemu je s Božom na putu ka realizaciji svog plana, Čović bi postao apsolutni vladar u hrvatskom političkom korpusu s do sada neviđen političkom diktaturom. Na svu sreću, pojedinci iz 'Devedesetke' su prozreli Čovićeve nakane za očuvanjem Ljubića koji bi svoju stranku bez 'ispaljenog metka' predao u okrilje svoga 'političkog brata' zarad svoje dalje političke opstojnosti.
Ustvari, pojedinci iz 'Devedesetke' okupljeni oko Raguža trenutačno su, kao nikada do sada, na svojevrsnom ispitu političke zrelosti i uskoro će se vidjeti njihova politička snaga u pravljenju otklona od nezajažljivog vožda. Ne učine li to oni s Ragužom, samo će još jedanput poslati jasnu poruku Hrvatima da 'Devedesetka' nije nikakva alternativa HDZ BiH nego njihova sastavnica koja se bori za pozicije.
Stoga će Raguž u preostalom vremenu do Sabora 'Devedesetke' zasigurno biti izložen pritiscima različite vrste kako bi ga se onemogućilo u preuzimanju kormila 'Devedesetke'. Raguž stoga mora ići na sve ili ništa. Ne preuzme li vodstvo 'Devedesetke' zasigurno za njega i njegove pristalice tamo više nema mjesta, a od toga ovisi i dalja opstojnost 'Devedesetke' na političkoj sceni.
