Ljubuški u kutu, nikome na putu
Sudbina se gorko poigrala sa Ljubuškim, Vrgorcem i Imotskim kada su 1690. odnosno 1717. godine postali granični gradovi. Iako je Ljubuški ostao pod osmanskom, a Vrgorac i Imotski pod mletačkom, francuskom, odnosno austrijskom upravom, bitnih razlika među njima nije bilo. Tavorili su na granici velikih država, prepušteni sami sebi, relativno daleko od značajnijih komunikacija i privrednih središta.












