Ljubuški

Što bivam starijim sve više razmišljam o zavičaju. Odavno planiram o njemu i nešto više napisati, mada sam i ranije, na ovaj ili onaj način, o njemu pisao. I onda kad bih kao odlučio da nešto više napišem, odmah bih i odustao, a da možda i ne bih znao zašto.

Prva asocijacija u svakidašnjem govoru pri pomenu riječi bašča odšetaće nam čula najvjerovatnije do oaze zelenila iz koje smo brali i kavade i paprike i luk i mohune i raštiku i sve ono po čemu nam

Sjedili smo okomito od zimskog sunca
Kidajući zrnca topline, spremali ih u galone staklene
Nek se nađe za dogodine
Ona je iznijela hormašice
žute kao komadić preostalog neba
i imber od hardomiljskih šipaka