Volja naroda samo za vrijeme predizbornih kampanja

"Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha" – Ivo Andrić.

A tek kad bi građani BiH znali koliko malo pameti i veliki broj neodgovornih upravlja ovom zemljom, iz nje bi pobjegli poput onih koji su otišli od posljedica posljednjih ratnih djelovanja.

Sudeći po ponašanju naših lidera oni i ne kriju da nisu dorasli društvenom položaju koji su zaposjeli. Stoga su se 'ojačali' savjetnicima, najvećim nehljebovićima u povijesti ove zemlje od kojih, kako oni tako i ovo društvo, imaju više štete nego koristi. Ima ih na pretek, a poslije svakih izbora oni izniknu kao gljive poslije kiše. Naravno, time vraćaju dug svojim promotorima iz predizborne kampanje. A kako ih savjetuju pokazuju rezultati koje postižu, zapravo društvene ne-prilike u koje je doveden narod.

O savjetnicima i parlamentarcima, kao ortodoksnim društveni spavačima i najpovlaštenijoj društvenoj kasti sa ogromnim ovlastima bez ikakve odgovornosti, pisao sam u nekoliko navrata. I dok savjetnici odgovaraju samo svojim šefovima, parlamentarci nemaju nikakvu odgovornost niti ih tko može smijeniti. Njih je izabrao narod i volju narodu valja poštovati. Oni su zakonodavna vlast. Međutim, iako su izabrani voljom naroda, oni su daleko od izvršenja obećanja danih narodu na predizbornim skupovima kad su mu se obraćali tražeći povjerenje za poziciju koju nakon izbora nemilosrdno zlorabe. I narod im dade povjerenje koje izigraše na svim razinama vlasti u BiH. Od dana izbora oni su umjesto naroda postali predstavnici samih sebe i svojih političkih partija bez bilo kakve komunikacije s onima koje trebaju predstavljati. Parlamentarci su, sudeći po njihovom ponašanju, spoznali narod upravo onako kako je o njemu pisao ugledni pisac Meša Selimović: " Narod je pust broj, rasuta snaga. Nema jednog cilja. Ništa mu nije zajedničko osim neposredne koristi i straha".

Tužna je spoznaja da narod u BiH ima strah od svojih predstavnika. Iako su ga doveli na rub životne egzistencije, mnogi će kazati, da može biti i još gore. Dakako, strah je opravdan. Iako veliki broj parlamentaraca tijekom svoga mandata ni riječi ne prozbori s parlamentarne govornice niti su joj se približili što dovoljno govori o njihovoj stručnosti i angažiranosti budući da se ne unose u probleme građana koje bi trebali zastupati, oni dobro naplate svoj nerad. Bili aktivni ili neaktivni, oni mjesečno na županijskoj razini naplate oko 3.000.- KM, na federalnoj oko 5.000.- KM dok na državnoj razini izlaze i do 10.000.- KM. Prošli mjesec državni parlamentarci nisu radili ali su naplatili sve kao da su redovno dolazili na posao.Dakle, naroda je strah njihove megalomanije koja naprosto, u mnogim slučajevima, graniči s kleptomanijom.

A kakve stručnjake za savjetnike pojedini dužnosnici angažiraju ukazuje na činjenicu da se radi o čistoj zlouporabi društvenog položaja. Iako je propisano da savjetnik, između ostalog, mora imati fakultetsku diplomu i radno iskustvo, ima slučajeva da se na ta mjesta angažiraju srednjoškolci i studenti što samo ukazuje na činjenicu da se radi o izmišljenim radnim mjestima na kojima se uhljebljuju kadrovi po stranačkoj i rodbinskoj vezi. Mediji su ovih dana objavili da je dr. Denis Bećirović, visoki dužnosnik u PSBiH, za savjetnika angažirao srednjoškolca, dok je Svetozar Pudarić, dopredsjednik FBiH za savjetnicu angažirao studenticu. Uz to, veliki broj savjetnika se nikada i ne pojavi na radnom mjestu, a uživa sve društvene povlastice.

Iako je ova zemlja prezadužena i za njezino funkcioniranje se uzimaju krediti MMF, to nikoga od odgovornih ne obvezuje da krene s racionalizacijom državne administracije i nabavku luksuznih automobila. Ovom prigodom, svakako, valja istaknuti i svijetao primjer ministra financija u Hercegovačko-Neretvanskoj županiji, Samira Hadžihusejnovića, koji je, zbog teške financijske situacije, stavio veto na kupovinu dva skupocjena automobila za Ministarstvo trgovine, turizma i okoliša koje je odobrila Vlada te županije.

Tko imalo poznaje ekonomsko stanje u ovoj zemlji i tešku socijalnu sliku stanovništva s jedne strane, a s druge strane rastrošnost odgovornih, uistinu će se upitati: Korespondiraju li njihovi prohtjevi s realnošću? Stoga ima mjesta tvrdnji Andrića s početka ovoga teksta. A volja naroda je obična farsa, koja se, donekle, uvažava samo u izbornim aktivnostima.

Ilija Šagolj [ neznase.ba ]

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari