Šokantno je zvučala vijest iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu. Kineski je sud u gradu Jinanu uz kaznu doživotne robije ukinuo bivšem visokom dužnosniku Komunističke partije politička prava i konfiscirao mu imovinu.
Bo Xilai je, naime, optužen i osuđen da je zajedno sa svojom suprugom Gu Kailai i njihovim sinom Bo Guaguom od gospodarstvenika primio 21,79 milijuna juana (2,67 milijuna eura) mita.
Sud je "osudio Bo Xilaia na 15 godina zatvora zbog pronevjere i sedam godina zatvora zbog zloporabe položaja", navodi se u obrazloženju presude jednom od nekada najutjecajnijih političara Kine. Vrlo zanimljivo i poučno, suđenje bivšem članu Politbiroa počelo je 22. kolovoza i trajalo je nevjerojatnih pet dana. Istina, tužitelj je u završnoj riječi zatražio strogu kaznu jer se Bo nije pokajao zbog korupcije i zloporabe vlasti. Tako red zavodi i pravnu državu uspostavlja sila od oko dvije milijarde ljudi. Koliko god doživotna robija bila jeziva i brutalna kazna zbog "sitniša", od 2,6 milijuna eura, toliko ona u sebi nosi duboke i snažne poruke svim potencijalnim kriminalcima i korupcionašima.
Domaći tajkuni
Iz perspektive državice od 4 milijuna ljudi, ali pretrpane opakim kriminalcima svih boja, odrezivanje doživotne zatvorske kazne za nekoga visokoga stranačkoga dužnosnika doima se nestvarno. Pa u BiH svaki lokalni politički ili poduzetnički prevarant u jednome džepu nosi tih "bijednih" 2 i nešto milijuna eura. Uvjereni smo kako svaki ratni logističar u bilo kojoj od tri zaraćene vojske razine brigade, da ne govorimo o samome vrhu zapovjednoga logističkoga lanca na nekome domaćem ili inozemnome kontu ili tajnome računu, ima i nekoliko puta veće devizne rezerve. A tek glavešine. Pa obiteljski dvorac , ili "hacijenda" kako je popularno nazvaše, predsjednika najjače hrvatske političke stranke vrijedi barem tih 2,5 milijuna eura. Kažu kako vila Milorada Dodika na Dedinju na tržištu nekretnina košta i četiri do pet milijuna eura.
Imovina bošnjačkoga političkoga mecene Bakira Izetbegovića procjenjuje se desecima milijuna eura, nešto manje Harisa Silajdžića po Istanbulu. Nije sirotinja niti nekadašnji federalni premijer Nedžad Branković. Dapače, kao niti vođa SDP-a i predsjednik Upravnoga odbora fondacije Adila Zulfikarpašića Zlatko Lagumdžija. Sve bolje stoji s ekskluzivnim stanovima i šef SDA Sulejman Tiihić. Lider SBB-a Fahrudin Radončić je svoje ogromno bogatstvo stekao svojim "vrijednim rukama".
Krađa
Kada bi se netko temeljito i strpljivo bavio nekom vrstom statistike i češljao imovinu domaće kvazipolitičke, ali multimilijunske elite, mogao bi skrojiti vrlo pristojno i čitljivo djelo. Lista i iznosi su za naše prilike zastrašujuće veliki. Ponekad se čovjek ne može oteti dojmu da je cijela BiH zaražena sindromom "Bo Xilai". S bitnom ogradom kako je taj Kinez "sirotinja" za naše bogatune i što je krucijalno bitno doživotni robijaš. Neki ovih dana prizivaju njemačku kancelarku Angelu Merkel u pomoć da spasi posrnulu BiH. Ne može najmoćnija europska pa i svjetska kancelarka spasiti sve ono što naši lešinari mogu popljačkati. Ali, za razliku od nesalomivoga i drskoga Bo Xilaia, naši su kriminalci i mafijaši na slobodi. Njih nitko ne smije niti mrko pogledati, a kamoli istražiti i dokazati teške kriminalne grijehe i, ne daj Bože, oduzeti nezakonito stečenu imovinu.
Krađa - pljačka države po svim šavovima i razinama postala je ovdje "crni stil življenja". A, objektivno, tko bi se to smio drznuti i zakopati u kriminalne dosjee naših elita ako se onako sramno po medijima svađaju glavni državni tužitelj Goran Salihović i ravnatelj SIPA-e Goran Zubac?! Dvije ključne karike, dva zamišljena stupa u borbi protiv kriminala i korupcije preko noći su postali podmetnuti "mućci". Njih su zavadili upravo oni koji su ih političkim metodama i instalirali na te državne pravosudno- policijske poluge s perfidnim ciljem da zapravo zataškaju kriminalne barbarije i spriječe progon svojim političkih mentora. Drugoga razumnoga obrazloženja nema.
