Za razliku od naših zastupnika, vijećnici Europskog parlamenta očekuju žurnu borbu Hercegovine i Bosne protiv korupcije i organiziranog kriminala. Kako smo upali u taj kal, laiku je teško odgovoriti. Netko bi mogao pomisliti kako je sveprisutna korupcija u Hercegovini i Bosni rezultat našeg mentaliteta, naše slabe političke kulture ili običaja. Pogriješio bi.
Korupcija je iznimno rastegljiv pojam koji može značiti sve i svašta. Nije odlika samo jednoga naroda, nego svih ljudi. Drukčije se očituje u Hercegovini i Bosni, a drukčije, primjerice, u nordijskim zemljama. Nemoguće je naći bilo gdje čovjeka koji bi se mogao oduprijeti nekom obliku korupcije. Ni EU, koja nas tako uporno proziva, nije otporna na korupciju. Sjetimo se samo velikih afera predsjednika Jacquesa Santera iz 2007. godine ili Johna Dallia iz listopada 2012. Ni susjedi nisu ništa bolji. Pa ni oni malo dalje. Gdje god ima novca ima i korupcije.
Iskvareni poredak otvorio širom vrata korupciji
U čemu je naš problem? U iskvarenom poretku u državi u kojem je metastazirao rak političke korupcije. To je stvorilo povoljno ozračje za sve vrste lopovluka, otimačine i pronevjera. Bolest je spoznata. Razara politički, pravni i gospodarski sustav zemlje, a čelnici iz svih etničkih skupina ne pokazuju ni malo volje za liječenjem. Prije bi se reklo kako su oni za eutanaziju.
Posljedice su katastrofalne.
Prvo političke. Građani su izgubili povjerenje u političare, u demokratske izbore. Političar je postao istoznačnica za tata, lopova i prevaranta, a izbori za nove lopove. U dvojbi ići na biralište ili ne, prevladava ne. Ali kada se za glas ponudi pedeset ili stotinu maraka, ili protuvrijednost u mesnim prerađevinama, dvojba nestaje. Kad svrake po selu pričaju o kupnji glasova Središnje izborno povjerenstvo šuti, jer nitko ništa nije prijavio. Za opće poznatu narodnu mudrost kako vrana vrani oči ne vadi, Hercegovci imaju svoju inačicu: kenjac kenjca češe. Puk više ne vjeruje demokratskim institucijama. Istražni organi, tužilaštva i sudovi ponašaju se kao električari. Dižu ruke s problema. Mogli bi se opržiti. Kad električari spoznaju sheme počnu raditi pjevajući, a naši organi za izvide utihnu.
Gospodarske posljedice su najteže. Protežu se daleko u budućnost. Politička korupcija je najveća prepreka sigurnom i racionalnom investiranju. Ona urušava pošteno gospodarsko natjecanje. Višestruko uvećava rasipanje proračunskog novca. Visoka nezaposlenost, nikakva učinkovitost središnje, entitetskih i županijskih vlada, veliki proračunski manjak, visoka zaduženost, nizak kreditni rejting, visok stupanj svih oblika korupcije, slaba konkurentnost zemlje, sve su to redom loše vijesti za one koji u zemlji ili u inozemstvu razmišljaju o ulaganju u Hercegovinu i Bosnu. Vrištimo za investicijama, a ništa ne činimo, ili ne znamo činiti, kako bi ih bilo. Troma javna uprava nije prilagođena za rad u 21. stoljeću. Put od odluke o utemeljenju gospodarskog društva do početka rada trnovit je i pun birokratskih procedura. Jedan je od najduljih u svijetu. Odobravanje državnih i drugih nepotrebnih koncesija obavijeni su sa sedam velova. Uvjeti Schellove koncesije za istraživanje nafte, koja znači dugoročnu "zaštitu" Sedam sestara, nisu objavljeni. A trebali bi. Sestrinsku "zaštitu" će osjetiti i naši praunuci. Izvješća revizorskih kuća puna su primjera nerazumnog, nenamjenskog i prikrivenog trošenja proračunskih sredstava. Od nezakonitih poticaja za poljodjelstvo, do nepotrebnih službenih putovanja po svijetu, javnih nabavki, ugovora o djelu, zapošljavanja, reprezentacija i td. Revizori su našli nepravilnosti i u Vijeću ministara, i u Predsjedništvu, i u Parlamentarnoj skupštini, i u Ministarstvu vanjskih poslova … Svugdje.
Ni socijalne posljedice nisu nimalo manje. Siromaštvo je svakim danom veće. Najviše pogađa najslabije i nezaštićene. Siromaštvom u državi je pogođeno više od 566 tisuća građana. Više od 550 tisuća je nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti je 44.5 posto. Na korak od gladi je 60 posto stanovnika. Srednjeg sloja nema. Prosječna plaća je oko 450 eura. Ima i onih koji žive u izobilju. Među njima su i zastupnici u Parlamentu s primanjima od 2500 do 3500 eura. Razlike između bogatih i siromašnih stalno se povećava. Nitko se više ne osjeća sigurnim. Tko je još zadovoljan. Podaci MIO/PIO govore o 750 tisuća godina nepovezanoga radnog staža za čije je povezivanje potrebno tisuću i devedeset devet milijardi maraka. Tko će od tih radnika dočekati svoju mirovinu?!
Što je uzrok tomu?
U zloporabi spoils systema (sustav plijena) prema kojemu izborni pobjednik popunjava određeni broj mjesta u javnoj upravi svojim pristašama neovisno o njihovoj osposobljenosti za te poslove. Sustav, i bez zloporabe, u svojoj naravi ima korupciju, rastrošnost i neodgovornost. To je najrašireniji legalizirani oblik političke korupcije u Hercegovini i Bosni. Od određenog broja mjesta u javnoj upravi, sustav se proširio na cijeli javni sektor. Pa smo tako imali ili imamo strojarskoga inženjera ministra financija, ortopeda ministra prometa i komunikacija, veterinara ministra obrta, kvalificiranog mesara ministra poljoprivrede, šefa općinskog ureda općih poslova predsjednika vlade i tako u nedogled. Još je tužnija situacija u upravama javnih gospodarskih društava. Tu je na sceni patronat, poseban oblik političke korupcije. Patronus, zaštitnik, u nas čelnik političke stranke, podržava svoje "ljude" i gura ih na određene položaje na temelju lojalnosti stranci ili čelniku. Poprimilo je to nevjerojatne razmjere. Ne može se zaposliti ni vozač kamiona ako nema suglasnost čelnika stranke. Poslije svakih izbora nove uprave, a stare boljke. Nova sjedne, a stara se pomjeri samo za jednu stolicu na izmišljena radna mjesta očekujući slijedeće izbore. Danas meni, sutra tebi. Tko će se još brinuti što su proizvodi nekonkurentni, proizvodnja nerentabilna, ljudi nezadovoljni. Među najvećim gubitašima su javna gospodarska društva, među najvećim poreznim dužnicima su javne ustanove i javna gospodarska društva. Najviše nepovezanoga radnog staža, opet, ima u javnim gospodarskim društvima. Entropija stalno raste. Vrijedni rezultati i stupanj sređenosti ne dolaze sami po sebi, nego kao rezultat rada, učenja i znanja. Uprave pod patronatom nemaju ni sposobnosti, a ni želje ozbiljno raditi. Nitko to od njih i ne traži. Bitno je naći se na "koridoru moći". Oni koji u njima sjede su ambiciozni, pohlepni, žele biti direktori, žele biti bogati, žele biti velike face, žele uživati povlastice visokih položaja, a ništa ne činiti. Ima jedna latinska: "I ne raditi znači raditi, jer tko ne radi, to radi da ne radi." Na plodnom tlu patronata buja nepotizam, a to je zapošljavanje ili posebno pogodovanje pri zapošljavanju rodbini, prijateljima i znancima. Stalno se povećava broj onih koji su u napasti nešto zgrabiti i pronevjeriti.
O sukobu interesa kada državni dužnosnici, ministri, svoje upravljačke funkcije u vlastitim gospodarskim društvima ostavljaju suprugama, rodbini ili odvjetnicima dok oni budu obavljali javne funkcije. U razvijenim demokracijama sukobom interesa smatra se svako angažiranje javnog dužnosnika u upravama javnih gospodarskih društava. Je li to naša praksa?
Što je s tajnovitom korupcijom?
Dva su najtajnovitija oblika političke korupcije o kojima se malo zna i malo piše.
Jedan je trgovina političkim utjecajem (influence peddling) što znači nezakonite oblike političkoga lobiranja. Razumljivije je reći muljanje. To je kada vladini dužnosnici lobiraju da, na primjer, autocesta prođe kroz njihov kraj, ili kakva druga javna investicija, imajući u vidu porast cijena zemljišta i djelujući u dosluhu s mogućim investitorima koji su unaprijed otkupili taj teren.
Drugi je "valjanje klada" (logrolling) ili trgovina uslugama pri čemu se misli na prodaju i kupovanje glasova za podršku ili ne podršku određenom prijedlogu zakona u zamjenu za sličnu uslugu. Novac je uvijek upleten. Pitanje je samo u kojem obliku – gotovina ili kakav unosan posao plaćen proračunskim novcem, ili nešto treće.
Istina, nešto je i učinjeno. Uspostavljen je čvrst zakonski i institucionalni okvir za učinkovitu borbu protiv korupcije. Usvojena je i Strategija borbe protiv korupcije za razdoblje od 2009. do 2014. godine, ali se ne sprovodi. Odmah na početku dovedena je u sumnju namještenim natječajem za izbor direktora Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije. Službena borba protiv korupcije u Hercegovini i Bosni prilično je nalik na režiranu predstavu koja je više namijenjena Europi, nego što je izraz stvarne želje ukloniti uzroke korupcije. Velik je raskorak između zakonskog okvira i Strategije i njihove primjene u praksi. Ocjena postojećih antikorupcijskih zakona je 92 a provođenja 35. Umjesto primjene, sadašnja vladajuća platforma pokušala je ublažiti ključne antikorupcijske zakone: Zakon o sukobu interesa, Zakon o financiranju političkih stranaka, Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Do kraja 2013. godine od osamdeset i jedne mjere predviđene Strategijom izvršeno je samo osam, pedeset sedam djelomično i šesnaest nikako. Najviše neizvršenih je u oblasti prevencije, devet. A to je središnja bojišnica. U Strategiji je lijepo napisano kako u prevenciji treba isključenjem mreža patronata, nepotizma, klijentilizma i favoriziranja smanjiti mogućnost korupcije na društveno prihvatljivu razinu. Papir, zaista, ne crveni. I zato, u Hercegovini i Bosni nije moguća dosljedna borba protiv korupcije jer bi to odvelo velik broj ljudi u zatvor.
Ne zaboravimo. Pobjednike na izborima izabrali smo mi, birači. Povjerovali smo im kako su baš oni najbolji, najpošteniji, najstručniji i najradišniji i kako će kao takvi najbolje provoditi politiku za opće dobro svih građana. Prevarili su nas. Naša svakidašnjica pokazuje kako su njihovi interesi usmjereni nekamo drugdje. Mi smo ti koji radimo za sustav i u sustavu u kojem vlada korupcija.
"Kad budale postaju vođe, zbog straha, mudri glave pod ogrtač uvlače." Dž. Rumi
