Iako još nije konačno odobrio kandidacijske liste i objavio ime stranačkoga kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, Čović ne dvoji i vrlo agresivno flomasterom podvlači kako će njegova stranka, odnosno kandidati, dobiti u listopadu nevjerojatnih 130 tisuća, pa čak i više, glasova Hrvata. Da bi privukli pozornost i naklonost hrvatskoga biračkoga tijela i svih drugih koji eventualno podržavaju politiku te stranke, u HDZ-u BiH žele skrojiti najkvalitetnije moguće liste.
Nerealne brojke
"U petak ćemo konačno objaviti sva imena na listama. Tada ćemo objaviti i ime našeg kandidata za člana Predsjedništva, državne, entitetske i županijske razine vlasti. Želimo dobiti najkvalitetnije moguće liste kako bismo dobili 130.000 pa i više glasova Hrvata", rekao je Čović, koji je najavio glavni cilj HDZ-a BiH - poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Mediji spekuliraju kako su najozbiljniji kandidati Borjana Krišto i Vjekoslav Bevanda, ali ipak nije isključeno da se neka treća osoba, pa čak i sam Dragan Čović, okuraži i upusti u neizvjesnu borbu protiv vrlo ozbiljnoga i opasnoga konkurenta Martina Raguža, čelnika HDZ-a 1990.
"Mi smo najbolje organizirana stranka u BiH, koja ima više od 35.000 članova, a prije samo pet godina imali smo 18.000 članova", sipao je pomalo kontroverzne podatke vođa HDZ-a BiH.
Stožernik se odavno voli razbacivati i hrabriti napuhanim brojkama i pomalo nerealnim prognozama i željama i na njegove "ispade" je javnost manje-više navikla i ne prihvaća ih previše dojmljivo. Čović nije argumentirao svoje želje i prognoze o 130 tisuća i više glasova na sljedećim parlamentarnim izborima. Na stranu što je možda želio obeshrabriti ili čak i poniziti ljute političke protivnike ili istodobno mobilizirati svoje potencijalno biračko tijelo, teško je povjerovati da lider koji sjajno i brzopotezno izračunava i najkompleksnija množenja i dijeljenja ne želi prihvatiti realnost da je hrvatsko biračko tijelo objektivno pa i maksimalno limitirano na oko 200 tisuća glasača.
Pasivni birači
To se iz mase razloga pokazalo kao neka vrsta konstante. Ona jest možda zabrinjavajuća, ali malo tko može prepoznati da bi sadašnje političke opcije mogle nečim posebnim prodrmati i zainteresirati izvarano i pasivno hrvatsko biračko tijelo te ga motivirati na masovni odziv u listopadu. Ljudima je navrh glave i stožerne stranke i svih mogućih strahova i obećanja, a ne vjeruju baš pretjerano niti nekoj novoj energiji, tako da je doista zabluda, pa čak i neozbiljno, prizivati iluzorne kolone od 130 tisuća i više glasača.
Ali, eto mora se prihvatiti i poštovati nečija mašta, pa neka i u HDZ-u BiH žive u uvjerenju da doista mogu dobiti toliko glasova. No, legitimne planove, želje i prognoze imaju i druge stranke i kandidati. Koliko su one podudarne stožernikovim i koliko su objektivne i skromnije, drugi je par 'opanaka'.
Primjerice, u Stranci pravde i povjerenja smatraju kako će u utrci za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Živko Budimir dobiti oko 100 tisuća glasova. Čelnik HDZ-a 1990. Martin Raguž kalkulira s nešto manjom brojkom od tih fantastičnih 100 tisuća i uvjeren je da u nekoj preraspodjeli glasova i bez izbornih prijevara i "krađa kutija" to apsolutno mora biti dovoljno za konačnu pobjedu.
Izborne ambicije imaju i HSP i Narodna stranka Radom za boljitak. Kako se neslužbeno doznaje, bili bi zadovoljni i s po 30, odnosno 50 tisuća glasova što bi im donijelo vrlo lagodnu postizbornu poziciju u kojoj bi mogli politički trgovati i skupo prodati svoju kožu većim strankama koje bi ih eventualno prigrlile u neku koaliciju naspram drugih stranaka. I na nekim razinama.
Izbori nisu kladionica
Ne zaboravimo, Hrvata ima i u SDP-u i u Demokratskoj fronti. Dakle, matematičar početnik će lako izračunati da bi za zadovoljenje svih stranačkih želja i prognoza trebalo i više od senzacionalnih 400 tisuća glasova. Pa gdje toliko Hrvata nahvatati?! Netko očigledno živi u oblacima i razbacuje se neostvarivim prognozama.
Moglo bi to u končanici biti drastično manje. Nije zgorega podsjetiti kako je najveći odziv Hrvata na općim izborima bio 1996. godine. Neposredno nakon rata na vrhuncu oslobodilačke nacionalne euforije i zanosa izišlo ih je oko 370 tisuća. Tada je u utrci za hrvatskoga člana Predsjedništva Krešimir Zubak ispred HDZ-a BiH uvjerljivo pobijedio svoga protukandidata dr. Ivu Komšića iz SDP-a. Ipak, izbori nisu kladionica, onaj tko realnije sagledava situaciju u BiH i raspoloženje birača spram potrošenih stranaka i političara ostat će čvrsto na zemlji i neće doživjeti neugodno razočarenje.
Uz to i objektivno je očekivati da će neka hrvatska stranka ili kandidat za hrvatskoga člana Predsjedništva pobijediti na izborima i s daleko umjerenijih 70 do 90 tisuća glasova. Prošla su vremena političkoga monopola i hrvatskoga sljepila. Hrvati su podijeljeni i oko nacionalnih opcija, ogroman broj ih ne želi niti omirisati glasačke kutije, tako da će možda preraspodjela biračkoga tijela biti izraženija nego ikada do sada.
U takvom priželjkivanom raspletu moguća su i izborna iznenađenja i netko bi mogao podignuti pokal i otvoriti pobjednički šampanjac i sa znatno manjom brojkom od maštanja poslovično optimističnoga Dragana Čovića.
Izvan svake sumnje, koliko god on to želio prikriti, vidljivo je i pouzdano se zna da su u HDZ-u BiH, a i sam Čović, jako uznemireni i preplašeni nekim istraživanjima, a i objektivnim razočarenjem i zasićenjem Hrvata prema njihovoj politici prepunoj lutanja, trgovine i grubih promašaja.
