Poznata mostarska odvjetnica Nada Dalipagić pristala je dati ekskluzivni intervju za portal Dnevno.ba u kojem se dotakla još uvijek aktualnog slučaja uhićenja braće Lijanovići, te ostalih čelnih ljudi Narodne stranke Radom za boljitak, ali progovoriti i o drugim većim sudskim procesima u državi, općenito o radu bosanskohercegovačkog sudstva i tužiteljstva, a što će nekima možda biti posebno zanimljivo otkriva u ovom razgovoru, odnosno potvrđuje navode o tome kako je ona braniteljica Širokobriježanina Ivana Lasića - Gorankića, kojeg se povremeno medijski spominje u slučaju Josipa Perkovića.
"Jesam braniteljica Ivana Lasića - Gorankića i točno je da je on prošle godine saslušan u svojstvu osumnjičenog. Bosna i Hercegovina ne izručuje svoje građane, a točno je da je moj klijent u svojstvu svjedoka dobio poziv od Vrhovnog suda u Münchenu da se pojavi, mislim 02. veljače 2015. godine. Mi smo izvjestili Vrhovni sud u Münchenu da on neće tome prisustvovati, ne što on ne bi htio nego zato što je čovjek starije životne dobi i zdravstveno nije dobro. Zaista ne bi mogao podnijeti jedno takvo putovanje" - otkriva odvjetnica Nada Dalipagić.
Mogućnost Lasićevog svjedočenja ipak nije isključena.
"Upoznali smo sud da bi on svjedočio putem linka, recimo iz Županijskog suda u Mostaru ili Širokom Brijegu, pa ćemo vidjeti što će oni reći" - kaže Dalipagić.
Kao što je znano Lasićevo ime se već duže vrijeme kroz medije provlači kao jednog od istaknutijih udbaša, pa ga se povezivalo upravo za djelovanje u Njemačkoj tako da njegove veze s Josipom Perkovićem, Zdravkom Mustačem ili Stankom Čolakom uopće ne čude.
U uvodnom dijelu razgovora Dalipagić je dala i jedan osvrt na uhićenje braće Lijanović i njihovih suradnika u akcijama naziva "Meso" i "Brend".
"Počet ćemo od ovog zadnjeg rješenja, presude od 24.10. kada je doneseno rješenje temeljem žalbi odvjetnika osumnjičenih kojima su osumnjičeni pušteni na slobodu. Ono što je zanimljivo i što će imati utjecaja na naredne procese to je da na određen način iskristaliziran odnos prema pritvoru. To je uvijek nekako interesantna tema, jer je pritvor prvo zadiranje u umanjenje slobode, no to je oduvijek bila zanimljiva mjera. Uvijek je podložan preispitivanju. Branitelji su isticali kako u ovom slučaju nisu bili stvoreni uvjeti za određivanje pritvora" - smatra Dalipagić.
A kada bivaju stvoreni uvjeti?
"Tu se prije svega misli na opći uvjet postojanja osnovane sumnje da je osumnjičenik, kasnije optuženi, počinio kazneno djelo, kao i postojanje posebnih uvjeta. I Međunarodni i Ustavni sud je rekao da objektivnom promatraču mora biti jasno da postoji osnov za počinjenje tog kaznenog djela, a kasnije kod podizanja optužnice i izricanja presude moraju postojati i izvanrazumne sumnje da je netko počinio kazneno djelo, ali kod određivanja pritvora mora biti potpuno jasno da postoji sumnja u počinjenje tog djela" - tvrdi Nada Dalipagić.
Za Lijanoviće, prema njezinim tvrdnjama, nije bilo bojazni od mogućeg bijega.
"Oni su već imali proces pred Sudom BiH i nije postojala mogućnost bjekstva, jer su već bili pred sudom u procesu koji je trajao pet godina i nisu bježali".
Na upit jesu li mediji onda dobrim dijelom bili u pravu kada su provlačili informacije da je cijeli proces možda i politički montiran kaže sljedeće:
"Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je politički montirana optužnica. No, međutim da je nezgodno izabran tajming, dva dana prije službenog početka predizborne kampanje, tu nema nikakve dvojbe. Ovo rješenje Apelacijskog vijeća Suda BiH ohrabruje i daje zaista za pravo da se mora poštivati Zakon o kaznenom postupku i da bez obzira na donesena ranija rješenja pritvor je bio nepotreban" - kaže Dalipagić.
Spomenuti predmet je u fazi istrage, pa će i obrana, prema njezinim navodima, tek kada vidi sadržaj optužnice, znati kako se postaviti, odnosno opredijeliti se za način izvođenja same obrane braće Lijanović i ostalih.
U daljnjem dijelu razgovora Dalipagić naglašava kako Sud u svakom slučaju treba poštivati kao instituciju, premda prilikom određivanja pritvora ne znači da će čovjek ako je pritvoren biti osuđen ili ako se brani sa slobode da će biti oslobođen optužbi.
"Sam zakon kaže da Tužitelj podiže optužnicu kada ima dovoljno dokaza da je određena osoba kriva. Zakon o kaznenom postupku također kaže ako postoji bilo kakva dvojba i sumnja u dokaz uvijek se ide u korist osumnjičenog. Problem je u tome što se optužnica ne može dizati samo temeljem nekih indicija, te nedovoljnog broja dokaza. Ako postoji veliki broj optužnica koje padaju na prvom i drugom stupnju to treba biti znak da optužnice nisu dovoljno dobro pripremljene" - kazala je Dalipagić i jednim dijelom dobrano odgovorila na nepovjerenje koje bh javnost sve više iskazuje spram rada pravosudnih institucija, ponajprije tužiteljstava!
Kroz razgovor su se kratko dotakli i suđenja Zijadu Turkoviću, koje se ujedno u javnosti doživljava kao najveće u postratnoj Bosni i Hercegovini.
"Nisam u predmetu Turković sudjelovala, nije moj predmet, ali što znam od kolega i iz medija mislim da je tu bilo nekih značajnih propusta" - ističe Dalipagić i dodaje kako je oduvijek bila veliki pobornik prisustva javnosti na suđenju.
"Sud nema razloga da se plaši iznošenja tih procesa u javnost" - smatra Dalipagić.
