Listopadski parlamentarni izbori su još jednom potvrdili nadmoć HDZ-a BiH na hrvatskome dijelu političke pozornice u BiH.
Koliko god su možda u pravu kritizeri i politički protivnici kada optužuju da je bilo inženjeringa i prljavštine na biračkim mjestima, hrvatska stožerna stranka je još davno prije glasovanja pripremila teren za svoj prilično uvjerljivi trijumf. Uz uobičajeni pakt s braniteljskim udrugama i utjecajnim dijelom Katoličke crkve vođa HDZ-a BiH Dragan Čović je sa svojim suradnicima svim raspoloživim metodama nasrnuo na najopasnije političke rivale i ubacio ubojitu klicu razdora, prvo unutar vrha ljutoga protivnika HDZ-a 1990., a onda razorio i svaki pokušaj stvaranja neke okrupnjene hrvatske predizborne alternative.
Jednoumlje
Neki analitičari idu tako daleko pa tvrde da su i braća Lijanovići bili žrtve montiranoga političkoga uhićenja upravo zbog opasnosti da bi nekome mogli ozbiljno pomrsiti izborne kalkulacije.
No, Hrvati su birali i izabrali. Nesporna je činjenica da je HDZ BiH i dalje suvereni vladar hrvatske političke pozornice u BiH, ali postavlja se pitanje je li za Hrvate uopće i dobro što je Čovićeva stranka tako nadmoćna, što grozničavo uzurpira monopol i demonstrira političku silu. S neutralne pozicije se nekako stječe dojam da su Hrvati godinama zbijeni u jednoumni mentalni tor, da su slijepi kod svojih očiju i da nemaju onaj isprofilirani politički štih iz kojeg bi se bez kompleksa iznjedrila zdrava i hrabra alternativa.
Nekoliko godina je nadu u pluralizam nudila Nova hrvatska inicijativa pa onda i 'devedesetka' nakon famoznoga 'travanjskoga paketa' ustavnih promjena, da bi dr. Božo Ljubić neshvatljivo dopustio da mu Dragan Čović prvo uništi hrvatsko zajedništvo s HSP-om, a onda i uz samu Ljubićevu 'kvislinšku' predaju pokuša eutanazirati HDZ 1990.
Novo rukovodstvo 'devedesetke' na čelu s 'europejcem' Martinom Ragužem i ovih dana se grčevito odupire nasrtaju iz sestrinske stranke koja mu doslovce kidnapira izaslanike u federalni Dom naroda. Gušenje alternative na hrvatskoj političkoj pozornici dugoročno i neupitno, smatra dio analitičke zajednice, Hrvatima nanosi nesagledivu štetu.
Osim što se pogubno sužava prostor za drukčijim mišljenjem, autokratsko ponašanje samo jedne stranke otvara prostor za manipulacije o lažnom nacionalnom jedinstvu, o jedinstvenoj nacionalnoj političkoj strategiji, o usuglašenoj viziji države i položaja Hrvata u ovoj zemlji. Ta sebičnost, jednoumlje, pa ako hoćete prijevara i zabluda, već se demonstriraju kroz krnji Hrvatski narodni sabor u kojem političku silu provodi samo jedna stranka, u kojem nema mjesta za nepodobne lijeve ili desne 'male' Hrvate, za sve umne i čestite Hrvate.
Bošnjaci imaju alternativu
Nigdje se u uređenim pluralnim društvima nije pokazalo da je jedna stranka, bez obzira na kapacitete i legitimitet, uspijevala izvući neki nacionalni ili državni koncept uspješno do kraja. Nebitno je li zbog posipanja pepelom i 'pranja' strašne ratne odgovornosti i savjesti, ali u RS-u je SDS relativno brzo nakon rata dobio žestoku političku konkurenciju u SNSD-u Milorada Dodika.
To ljuto rivalstvo je i danas na sceni i ono je pooštrilo konkurenciju i morat će donijeti u končanici poštenije odnose i nadajmo se skori ekonomski oporavak toga entiteta. Također, može se primijetiti kako je i kod bošnjaka SDA dobio novoga i to vrlo moćnoga političkoga rivala, Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića.
I do sada je SDA imao alternativu, primjerice u SBiH ili SDP-u, ali je uvijek nekako uspijevao namamiti ih u svoje ralje i brzo progutati poput kakvog zmaja. Ovoga puta je upadljivo to što Fahrudin Radončić nije nasjeo na tu taktiku, možda i spletom okolnosti jer je u smrtonosnom osobnom sukobu s Bakirom Izetbegovićem.
Ali, nije pokleknuo i barem sljedeće četiri godine bit će noćna mora najjačoj bošnjačkoj stranci. Naravno, i DF Željka Komšića je iznenađujuća alternativa na bošnjačkoj političkoj pozornici, međutim, zbog ulaska u partnerstvo sa SDA skeptici vrte glavom i predviđaju reprizu grozne golgote SBiH i SDP-a, koji su skupo platili danak pohlepi i naivnosti.
Istina, danas je Bakir Izetbegović svoju političku moć rasprostro ne samo na SDA, već i na bošnjački patriotski sentiment, a najviše na udarne financije, a što upravo znači ustoličivanje te nekritičke potpore, po kojoj je on 'naš, kakav god da je'.
Pojedini ugledni bošnjački intelektualci racionalno rezoniraju da u proteklom mandatu Bakira Izetbegovića nema kontinuiteta borbe za narod i državu, a pogotovo ne za vjeru u Bošnjaka, nema 'materijala' na osnovi kojega bi baš on bio izabranik bošnjačkog bića.
Izazovi za HDZ BiH
U sljedećoj godini najmanje tri su ozbiljne kušnje i izazovi za HDZ BiH. Ulaskom u vlast stožerna stranka je na svoja pleća preuzela svu odgovornost za zastupanje i obranu hrvatskih nacionalnih interesa. Isprazna je demagogija nekakva priča o velikoj koaliciji stranaka HNS-a, sve moguće pohvale i otrovne strjelice za rezultate vladavine bit će isključivo usmjerene prema HDZ-u BiH.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je u svojim istupima apostrofirao formiranje virtualne hrvatske izborne jedinice. Ako ništa, upravo zbog snaženja alternative i pluralizma bilo bi dobro kad bi se jednom odagnali strahovi i frustracije od izbornoga inženjeringa. Mnogi smatraju kako bi u takvom opuštenijem ozračju Hrvati možda i drukčije birali.
Konstituiranje HNS-a je također jedna od udarnih silnica stožerne stranke. Malo je onih koji vjeruju da će Čović otvoriti Sabor i odobriti višestranačje i intelektualno nadmetanje. Ako sve ostane po starom, politička letargija i jednoumlje će hrvatsko političko biće i dalje držati u ropstvu samo jedne stranke i teško se pod takvim poklopcem nadati prosperitetu.
Nadu jedino može probuditi novi alternativni korektiv zašto je potrebno više prepoznavanja, samosvijesti i oštroumnosti.
